Kućni muzej

Memo muzej u Puli (Snimio Neven Lazarević)

Kišni dani, loše vijesti sa svih strana, sve manje druženja, te predstojeći mjeseci uz manje sunčanih sati i lijepog vremena, zasigurno će nagnati mnoge da provode više vremena kod kuće. Uvijek je korisno malo "kopati" po starim stvarima, spremiti ono što još valja, baciti ostalo, a usput će se pronaći zasigurno i puno, naizgled beskorisnih, a opet zanimljivih stvari iz prošlih vremena. Retro je "in", sada možda i više nego ikada.

Razne kartice za buseve, žetoni, knjižice, stare novine ili časopisi, češljevi, sušila za kosu te još svašta nešto, što, gledajući iz današnje perspektive, izgleda tako daleko, a opet tako blizu.

U Puli već nekoliko godina djeluje i Memo muzej zahvaljujući trudu i inicijativi Filipa Zoričića, a sigurno će u nekim boljim vremenima ovdje pronaći svoje mjesto i brojne "vrijednosti" iz tavana ili podruma, "vrijednosti" čija je najvažnija vrijednost ta da prikazuju vremena što bijahu. Da sačuvaju duh i dah jednoga vremena, epohe, običaja i neke vrste tradicije.

Možda će se, u nekim boljim vremenima, i drugdje upriličiti kakva izložba primjerice svih kartica za bus kroz zadnjih nekoliko desetljeća, žetona, telefonskih kartica, telefonskih imenika, sličica što su generacije skupljale sedamdesetih i osamdesetih godina, omotnica i ambalaža od određene vrste hrane, igračka, alata i drugog… Tko zna što se sve može pronaći u tavanima i podrumima tijekom velikog spremanja. I sve to može biti zanimljivo za nove generacije. Koliko današnje djece nije nikada vidjelo primjerice onaj telefon gdje su se vrtjeli brojevi, stari, od prije par desetljeća?

Zasigurno ima materijala za prikazivanje dijela više ili manje recentne povijesti, za oživjeti neka vremena, gdje osobno postaje kolektivno i gdje lokalni mikrokozmos postaje važan unutar puno šireg konteksta. Što li se sve krije u "kućnim" muzejima…