Kraljevstvo za paštu

Ilustracija (Unsplash)

S dolaskom toplijih dana uvijek imam problem. Ne stanem u laganije suknje, naprosto se čarobno suze. Grijeh je baciti ih i jedini lijek je dijeta, uz fizičku aktivnost. Oriana, ali ti voziš bicikl! Da, vozim, ali unos hrane je veći od potrošnje.

Odluka je pala i od ponedjeljka pekač i fino brašno iz Roča idu u stanje hibernacije. Nema više kruha, kolača, čokolada, maslaca. Ali i pašta je škrob, a škrob je čista glukoza. Za domaću paštu dala bih kraljevstvo. Najbolje da otiđem u Savjetovalište za prehranu, u Zavod za javno zdravstvo Pula, i zatražim pomoć pri sastavljanju adekvatnog jelovnika. Mada, poznavajući sebe, pridržavat ću se zacrtanog par dana i nakon toga će mi postati naporno. Čitaj, zaželjet ću se "konkretne" hrane.

Sastavljam i plan pješačenja. Obližnja Šijanska šuma obiluje sređenim pješačkim stazama (Mali princ, Hrast, Ciklama, Orhideja, Trim 1, 2), uz vježbalište na centralnoj livadi.

Nekad sam jako puno hodala. Kad se samo sjetim kako sam vikendom iz disca Uljanik pješačila do Tvrđave, kasnije Piramide. Sređivanje za disco. Zimi rifle, koje su bile toliko uske da bih trebala leći na krevet i uvući trbuh kako bih ih mogla zakopčati. Tad sam počela imati razumijevanja za gospođe viktorijanskog doba. Ah, Mr. Heathcliff i Catherine. Neki su ih čak vlažne odijevali da bi bile što pripijenije. Prve rifle odnosno imitaciju kupila sam na katu stare Robne kuće. Sva bedra su mi bila modra. Rifle, marka jeans hlača, koja je do dan danas sinonim za sve traperice.

Prva jeans jakna kupljena u Kluzu. Kluz na Korzu i okupljalište djece cvijeća. Odlasci u Indiju na širenje svijesti. "Siddhartha", obavezna literatura uz Castanedu.

Busted flat in Baton Rouge, waitin' for a train

When I's feelin' near as faded as my jeans

Bobby thumbed a diesel down just before it rained

And rode us all the way to New Orleans...