Korona mi paše

Nemojte se odmah ljutiti na izjavu u naslovu. Svjesna sam koje nam je sve probleme ova mala beštija donijela. Itekako. Od smrti, razdvojenosti od obitelji i prijatelja do straha i gospodarskog kolapsa koji nam prijeti. No, u svakodnevnom životu, u brojnim sitnicama koje me okružuju - korona mi baš odgovara.

Nekako nas je sve upristojila; uredno čekamo u redu, poput pravih Engleza. Nitko se ne buni, svi znaju tko je zadnji i kada je njihov red. Nema guranja, puhanja za vratom, nadvikivanja. Sve je mirno i pristojno. Staloženo. U gradu nema gužve, parking se može pronaći, sve vam je nadohvat ruke i, za čudo, odlično funkcionira. Posebice brojne dostave, od povrća do ribe, radi kojih više ne moram tegliti pune najlone autobusom kući.

A tek u dućanima - prava milina! Nitko me ne gura dok vadim stvari na pokretnu traku, a prodavačice, napokon, mogu artikle blokirati u manjoj, radu primjerenijoj brzini. Nitko mi više ne nabacuje stvari na hrpu dok svoje nisam ni posložila u vrećice. Drugi kupci uredno stoje dva metra iza mene i čekaju da završim svoju kupovinu. Nema više ni pipkanja povrća i stiskanja voća golim rukama na odjelima, a od djelatnica me odvaja pleksiglas. Ja ne pljuckam po njoj dok razgovaram, niti ona po meni. Super. Kako se toga prije nismo dosjetili?

Posebno mi to odgovara na šalterima - u bankama, pošti, ljekarni. Nikad mi, ni prije epidemije, nije bilo jasno zašto od nas bolesnih nekako nisu odijeljene farmaceutkinje, a da ne spominjem silne redove za vađenje krvi. Jedan na drugome, u uskom hodniku, bolesnik do bolesnika. Pušu jedan drugome za vrat i razmjenjuju viruse. Sada se kulturno u zdravstvene ustanove ulazi tek kada onaj prije nas završi. Je li nam trebala korona da nas tome nauči?

E, zato mi korona odgovara i voljela bih kada bismo se ovih novih pravila pridržavali i kada epidemija prođe. Ako ništa drugo, sve bi, kao sada, mirisalo na čisto.