Kolodvor za parkiranje

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Otkako je prije više godina, pa i desetljeća, iseljen, stari Autobusni kolodvor u centru grada rijetko se otkriva znatiželjnoj javnosti: ostao je u pamćenju onih koji su ga koristili, kupovali karte u staroj biljetarnici i čekali autobus u čekaonici. Imao je stari kolodvor sve što jednom kolodvoru treba.

Autobusi su preseljeni na novi kolodvor u Šijani i sve bi to imalo smisla kada bi starom kolodvoru bio dodijeljen nekakav uzvišeniji smisao, a da to nije privatno parkiralište koje se u njemu nalazi. Tim više što je riječ o kulturnom, zaštićenom nasljeđu, podignutom za talijanske vladavine. Povjesničar David Orlović piše da je 1938. godine izgrađen velebni autobusni kolodvor s pročeljem kojim dominiraju modernističke kolonade, unutar kojeg se nalazi blago zakrivljeni tunel za ulazak autobusa. Djelo arhitekta Bernardina Fabra, zgrada sadrži urede, razne ugostiteljske objekte, prodavaonice i luksuzne stanove.

Neki dan je kolodvorski tunel bio otvoren pa su znatiželjnici mogli proviriti unutra: u velikom prostoru, koji bi i danas mogao služiti namijenjenoj svrsi, parkirano je tek nekoliko automobila. Stropovi i zidovi se ljušte, zdanje se raspada. Stakla biljetarnice prekrivena su bijelim kartonom, a stara čekaonica zazidana, pa nas zanima što bi konzervatori na to rekli, ako već nisu rekli. Jedino što se u skorijoj budućnosti ovdje planira jest rock galerija u bivšem kafiću.

Jest, imao je stari kolodvor sve ono što kolodvoru treba pa se mnogi pitaju zašto kolodvor nije ostao to što jest, na mjestu gdje se i nalazio.