Kloaka

(Neven LAZAREVIĆ)

U uvali Valsaline, jednoj od ljepših u Puli, više od pet desetljeća djeluje hostel, svi ga znaju kao Ferijalni, iako on danas nosi puno pompoznije ime, HI hostel iliti Hosteling International. Sunčano jutro namamilo je u lijepu šljunčanu uvalu uglavnom Puležane, jer gostiju je u hostelu zbog korone malo. Više nije jako vruće pa ni kupači nisu pohrlili na more, rasporedili su se po šljunku na pristojnoj udaljenosti. Na plaži u jutarnjim satima ima hlada, iza plaže osjeća se svježina šumice, more je glatko kao zrcalo i čovjek bi pomislio da ništa, osim pokoje smeđe meduze, ne može poremetiti tu divotu. Sve dok kupače, negdje između gutljaja makijata iz termosice i mirisa algi, iz jutarnje meditacije ne prene vonj fonje koji para nosnice.

U uvali Valsaline, jednoj od ljepših u Puli, odmah pored šljunčane plaže, pet desetljeća, a možda i dulje, nalazi se kolektor u koji se slijevaju otpadne vode dijela Pule, koji kupače na brutalan način podsjeća da nije baš sve tako idilično. Ni taj makijato, ni keksić, ni zdrava lubenica kojom su se došli osvježiti na plaži, ni sladoled. Sve to prolazi zamršenim sustavom crijeva, probavlja se i na koncu, zajedno s doživljajem na plaži, dospijeva u kloaku odakle se, na idiličnim Valsalinama, nanovo servira Puljanima.

Tako je bilo jučer, a tako je bilo i 1976. Raspoloženi otac dječici je tog vrućeg ljetnog dana odlučio kupiti po dvije kokte i dva sladoleda na šanku koji se nalazio u restoranu kod jedriličarskog kluba. Djeca su skakala do plafona od sreće. Dok su čekala oca, glavu bi prislonila uz rub metalnog šanka i onda bi ih lagano zapeckale usne. Nikad im nije bilo jasno otkud struja u šanku kad se na njega prislone usne. A onda bi, zaokupljena obiljem poslastica, zaboravila na taj neugodan osjećaj. Sve dok im na plaži, probijajući se između mirisa kokosovog ulja za sunčanje i pohanih šnicli, smrad fonje ne bi prosvrdlao nosnice.