Kadi je pauki, hiža je suha

Ilustracija (Pixabay)

Nedjelja. Još snena i pod uplivom sna, polako otvaram oči. Zaspala sam širom otvorenog prozora, roleta napola spuštenih. Još uvijek imam na prozorima drvene rolete od ariša napravljene u stolarskoj radionici u Porečkoj ulici. Svako drugo ljeto skidanje iz njihove osovine, stavljanje na kavalete, šmirgl papir u ruke i premazivanje lanenim uljem dok se znoj cijedi niz lice. Miris koji se još dugo širi kućom.

Drvene rolete koje se još uvijek nalaze na nekim kućama oko tzv. Higijenskog, građenima u doba Italije. Ipak su po legendi rolete venecijanski izum. Meškoljeći se u krevetu, pogleda uperenog prema plafonu, ugledam nekoliko paukova po kantunima kako mirno pletu svoju mrežu. Zahladilo je i počeli su ulaziti u kuću.

Kadi je pauki, govorila je moja nona, hiža je suha. Trebalo bi paučinu skinuti, a tako mi se ne da. Što sam starija, postajem sve osjetljivija prema svim živim bićima. A pauk je i asocijacija na jednog od mojih omiljenih Marvelovih strip junaka. Spider-Man. Nestrpljivo iščekivanje Eks Almanaha i novih epizoda ispred Vjesnika na Korzu. Spider-Man i izreka koju je koristio: S velikom moći dolazi i velika odgovornost. S jedne strane super moć, a s druge problemi koji muče svakog tinejdžera.

Premišljanje o tome trebam li skinuti paučinu ili ipak ne rješavam mišlju "ne zove se nedjelja bez veze nedjelja". Sam čin čišćenja podrazumijeva odlazak u špajzu po veliki drveni štap, omatanje krpom, a ipak sam ja dijete Marije, Eufemije i još jene Marije ke su sve imale isti mod - niš se smi hititi, jer ki zna kad će rabiti". U prijevodu, čišćenje paučine otvara i problem s odlukom što baciti a što sačuvati, jer baš kad nešto bacim, onda mi zatreba. Možda nađem i koji stari broj Praktične žene da vidim što ona savjetuje.