Kada padne mrak na oči

Ilustracija (Pixabay)

Ogorčeni suvlasnici prostora podno gradskog stadiona muku muče s parkiranjem. Pulaparking na njih vreba i gleda na svaki milimetar prelaska preko plave crte.

Gazda, odnosno Pula Sport pak nudi novo rješenje u vidu rampe koja se ne sviđa onima koji ovaj parking svakodnevno koriste. Besplatnih sat vremena im je premalo. Provode tamo više od sat vremena. Vele da su njihovi osobni automobili njihova dostavna vozila kojima po cijele dane idu amo-tamo.

Već jučer kamioni nisu mogli ući na parkiralište. Po kišurini je kamion zakrčio cestu pa su ručno vukli teret na gotovo prazno parkiralište. Računica je jednostavna i preskupa. Četiri kune na sat puta deset sati, koliko najmanje radi jedan privatnik, i dođeš do 40 kuna dnevno - puta, ajmo opet, 20 radnih dana jednako 800 kuna. Da privatniku u covid-uvjetima padne mrak na oči.

Ali, kaže se i - kriza je prilika. Pa bi to mogli okrenuti u svoju korist. Dakle, kada im padne mrak na oči, negdje oko pet popodne, taman kada parkiranje postaje besplatno, mogli bi početi raditi. Zamijenili bi dan za noć. Nespavanje od silnih briga, jer nemaju u zoni izvan grada ni mjesto za parkiranje, mogli bi iskoristiti za rad. A i struja je noću jeftinija. Tako bi po danu došli odraditi sat-dva s mušterijama i parking bi im došao po cijeni jedne kave, koju više ne piju po kafićima i problem je riješen - za sve.

I Puljani bi mogli ovamo po usluge dolaziti noću, kao šišmiši. Kada je stadion napravljen, taj su poslovni inkubator poetski nazvali Bubamara, otkriva nam jedan korisnik i dodaje: "Sada je to Štakor". No, u budućnosti bi mogao postati Šišmiš. Ionako grad sve više nalikuje Gotham Cityju… Čekamo superheroja.