Kad je Romy Schneider koračala Pulom

Turističku turu Pulom u čast carice Sissi, ili povijesno rečeno Elizabete, koju je vodičkinja Danijela Kreković predstavila u Turističkoj zajednici, trebala bi startati isključivo ispod Arene. I to zato jer je tu, u Valerijinom parku, 1904. u velikoj svečanosti otkriven spomenik carici Elizabeti. A dolje na Rivi sagrađen je te godine i gat "Molo Elisabeth", s pogledom na Otok gdje je gotovo pola stoljeća ranije carica sa suprugom Franjom Josipom položila kamen-temeljac Arsenala.

Gat već dugo nosi naziv Riječki, fašisti su još prije Drugog rata uklonili spomenik i praktički drugog spomena na caricu, koju pop-kultura prepoznaje kao bajkovit lik koji je tumačila Romy Schneider, u Puli danas nema.

Turiste treba zainteresirati pravom dozom povijesti, ali i intrigantnom, simpatičnom i neslužbenom pričom. Intrigantno je, a objavljeno je nedavno na Internetu prema istraživanju povjesničara Andreja Badera, da je carsko i kraljevsko polaganje kamena-temeljca 1856. bio samo marketinški trik bečkog dvora. Ako je što povijesno i sporno u tome, mada nema razloga da bude, to zvuči kao dobra priča.

No, u pričama ne treba pretjerati, da ne narušavaju povijesnu istinu, s kojom ni sami Puljani nisu na čisto. Na primjer, Puljani vole impozantnu historicističku zgradu na obali zvati Admiralitetom, mada se radi o Komandi, Stabsgebaude, kako su je zvali Austrijanci. Admiral je, kaže povijest, ipak stolovao u krugu Arsenala. Ne treba se zaletavati s pričama i zato jer bi mogli strance dodatno zbuniti i izluditi. Naime, vole Puljani misliti da se pojam "Viribus unitis" (Zajedničkim snagama) proširio svijetom i ušao u širu upotrebu zbog admiralskog broda takvog imena, potopljenog u pulskoj luci. Bilo bi lijepo da je tako, ali nije: Viribus unitis osobni je moto cara Franje Josipa, Sissinog supruga, izabran i istaknut po habsburškoj tradiciji da svaki car ima vlastitu "devizu".