Jota i signora Norma

(Snimio Neven Lazarević / Arhiva)

Vječna muka. Što ću kuhati? I kako kažu da ljeto počinje punjenim paprikama, a zima sarmama, odlučujem se za jotu.

Kumpir, šari fažo, list, dva lovora, pešt od slanine i česna. Slanina prosušena na buri.

Peštadur (drvena daska) i digeta - teški nož za sjeckanje. Umakanje svako toliko noža u toplu vodu da se slanina lakše obradi. Suhe kosti ke se je vajk prije obarilo, kuščić mesa i kiseli kapuz.

Kapuzari, fameja koja je živjela u Ulici 43. istarske divizije, u staroj austrougarskoj kući koja je srušena zbog gradnje stambenih zgrada s narančastim balkonima.

I signora Norma. Uvijek s urednom frizurom, našminkana i velikim naušnicama. Naušnice koje smo zvali batače. Signora Norma, koju sam kasnije često viđala u novoj robnoj kući.

Sad mi je pred očima restoran/pizzeria nove robne kuće, keramika Legović unutra i terasa. Dobrovoljni davatelji krvi su dobivali bonove za marendu. U suterenu kafić i Domeniko s leptir mašnom.

Najveća atrakcija bile su pokretne stepenice. Svaki slobodan trenutak bismo iskoristili za vožnju. Gore, dolje. Nova robna kuća s odjelom parfumerije gdje se između ostalog moglo kupiti mlijeko za lice Helena Rubenstein, krema za lice Yardley, Revlon tekući puder, i naravno parfem Charlie uz Eau de Cologne no. 4711, Lanvin parfem i nezaobilazni Pitralon, Brion i kasnije Brut uz Old Spice i Denim. Reklama za Hardy parfem i glazbena podloga Dinah Washington "What a difference a day makes" .

Koliko je samo ljudi upoznalo ljepote Turske zahvaljujući nekim gore navedenim stvarčicama. Do parfumerije Zlatarna Celje, pozamanterija i, naravno, Wiehler gobleni. Djevojka koja čita, Pastorala, Četiri godišnja doba. Diskretni šarm buržoazije u kombinaciji s Pokošenim sijenom i Crnom mačkom.