Jabuka s odgriskom

Ilustracija (Arhiva)

Prvog dana pulskog Sajma knjiga u Domu hrvatskih branitelja mališani su se raštrkali Plavim salonom. Među šarenim knjigama čekali su Baku Librić da im ispriča obećanu priču.

Ona ih je ubrzo i pozvala, okupila ih oko sebe i počela kazivati melodičnim glasom.

Jedan se dječačić neprimjetno odvojio od jata. Hodao je osvijetljenim salonom ispunjenim knjigama i nepoznatim ljudima, osvrtao se u čuđenju pa ugledao najšareniju, najraskošniju i najskuplju slikovnicu, kao stvorenu za njega.

Zaletio se prema polici da bi pomilovao knjigu kažiprstom, ali naslovnica nije reagirala. Upirao je potom nervozno prstićem, ali slikovnica se i dalje nije željela otvoriti. Kako da je otključa? Zar sa strane nema botuna s kojim bi mogao pokrenuti zaslon? Da knjiga nema zaslon, da ne može ponuditi više od statične naslovnice, mrtve slike i mrtvog slova, dječačić nije mogao znati. "Čudan neki tablet", pomisli on i zaključi da je baterija preslaba. Zapravo, koliko god mu taj "tablet" bio lijep, uopće nije zanimljiv.

Jutro je bilo posebno. Čim se probudio osjetio je kod roditelja neko neuobičajeno raspoloženje, nastavilo se opuštenim razgovorom u autu, bez uobičajene tatine nervoze i mamine ljutnje. Dječačić si to nije znao objasniti. U vrtiću ih je dočekala teta, razdraganija nego inače. Dok mu je mama skidala cipelice, a tata navlačio papuče, teta ga je zazvala infantilnim euforičnim glasom.

- Bio je sveti Nikola!

- Nikola?

- Ostavio ti je u čizmici nešto!

- U čizmi?

- Donio ti je jabuku!

- Jaabuukuuu?, s čuđenjem i gađenjem ponovio je dječačić. Što da radi s jabukom iz neke čizme? Misli su mu se brzo rojile glavom, a onda se i posložile u poznatu sliku jabuke s odgriskom. Taj mu motiv u mislima razlije lice u blažen smijeh.

- Teta, šta sam stvarno dobio Apple?