Informatika, penzići, Park Božidara Adžije

Ilustracija (Pixabay)

Nekad nisam voljela odlaziti u jutro na plivanje, ali nekako s godinama, san mi je sve kraći, ljeta su mi sve teže podnošljivija i odlazak na more zajedno s buđenjem sunca se nekako nametnuo sam od sebe.

Kupalište Stoja i signora Nevia koja je već otplivala svoju turu i odradila vježbe za vrat. "Ciao Oriana, ma ča biš mogla kad pišeš ništo za đorna na furešten, vrči na domaći. "Nevia draga, ma samo copy/paste i prehitite u Google translate. "Lipa moja, ja ti se ne kapin niš u to. Jeno vrime san hodila na tečaj Osnove rada na kompjuteru u Čitaonicu kluba umirovljenika Pula. Došlo je lito, počela san čuvati unuka i pokle me više ni bilo volja. Ža mi je sad."

Čitaonica kluba umirovljenika Pula, smještena u prostorima nekadašnje Gradske knjižnice. Sati pisanja seminara s pogledom na mali park s klupicom u Ulici Božidara Adžije. Danas je tu Kent banka.

Binarni sustav, dekadski, heksadekadski izviru iz sjećanja. Negdje duboko pohranjeni podatci naučeni davne 1980. godine, zaboravljeni dobivanjem ocjene. Reklo bi se jezikom informatike, ubačeni u recycle bin. Prof. Petrović, zvana Oliva zbog naočala koje je nosila. Nekad nije bilo mogućnosti kod velikih dioptrija s cilindrima napraviti tanka stakla. Oliva, poput ženskog lika iz popularne engleske serije "U autobusu". Žena koja se maksimalno trudila prenijeti znanje nečega tada tako futurističkog. Svijet računala, mnogima moje generacije znan samo po kompjuteru HALL 9000 iz filma "2001: Odiseja u svemiru".

Žena koja nas je vodila u CEOP (mislim da se tako zvalo), kraj hotela Rivijere na praksu kako bi nam predočila rad na računalima. I ja se svake godine spremam upisati tečaj, ali nikako da nađem volje. Tako da mi je signora Nevia sasvim bliska i razumljiva, zajedno sa svim dragim osobama poput nje.