Individualizacija

(Arhiva)

Što veći stupanj individualizacije, to veći problem smeća u Puli. Individue, naime, pod okriljem noći iskipavaju sadržaj dnevnog boravka na ulicu, pored kanti za smeće, ali ne u svom kvartu, nego u neki drugi dio grada, da ih nitko ne vidi, jer neće da im je ispred kuće nered. Onda slučajnim prolaznicima ne preostaje drugo nego da, u ovoj koronakrizi, među gomilama krame pronađu pokoju sitnicu za sebe. Znalo se tu pronaći lijepih fikusa u važu, dječjih stolaca iz Ikee, krevetića i fotelja.

Iz Herculanee kažu da je porastao stupanj individualizacije kad je o smeću riječ. To znači da svaka individua može upravljati vlastitim otpadom. Ako ga proizvedeš manje, platit ćeš manje. Doduše, ne manje nego prije uvođenja novih računa koji su nekima poskupjeli čak 300 posto. Dok je individualizacijom, kako kažu u Herculanei, korisnicima omogućena kontrola nad vlastitim otpadom, pulski komunalac tu je kontrolu izgubio.

Nakon što je zatvoren stari Kaštijun, na koji si bez puno mudrovanja naprosto mogao iskipati kamion škovaca, sad je to pitanje puno složenije. Smeće se mora odložiti u posebnu zgradu koja podsjeća na tvornicu, samljeti, ižmikati, malo posušiti i složiti u kocke. Za njih, doduše, nitko nije zainteresiran pa se mora raspisati javni natječaj da bi se nekome platilo odvoženje otpada.

S druge strane, na svim gradskim punktovima niču mali deponiji jer su Puležani navikli na dobro staro odlaganje otpada. Bez ikakvog žmikanja i kerefeka. Samo dođeš, odložiš i odeš. Individualno.