Ima vikendicu, nema kantu za smeće

(Arhiva)

Sunčano jutro puno bure. Promrznula u dvorištu, u jednoj ruci držim iskorištene papirnate maramice, u drugoj praznu bocu omekšivača. Maramice spuštam u plavu vrećicu, bocu (koju sam prije toga isprala) u žuti najlon. Recikliram i sva sam si važna. Kada do mene, s mjesnog trga preko puta, dopru povišeni tonovi. Ne pretjerani, ali osjeća se neka frka u zraku. To Štinjanke pokušavaju pojasniti vozaču plavog automobila slovenskih registracija da se kućni otpad ne baca u koševe za smeće na mjesnoj Placi. Jer, oni ovdje nisu za to postavljeni.

- A gdje ćemo sa smećem?, pita žena vozača naivno, braneći se da u Puli više nema kontejnera gdje bi mogli iskrcati svoje smeće.

Dok joj mještanke pojašnjavaju da mi u Štinjanu već jako dugo imamo svoje kante, za koje plaćamo račune po broju odvoza, a ostalo smeće recikliramo, vozač plavog automobila slovenskih registracija iz gepeka vadi vreću komunalnog smeća i odlaže ga u jedan koš. Zatim odlazi po drugu vreću, krcatu smećem i zatrpava i drugi koš na trgu… Vraća se do auta treći put, no sada ga supruga ipak nagovara da odu dalje te on posustaje u svom naumu. Višak smeća odložit će, razaznaje se iz njihova razgovora na odlasku, na mjesnom groblju. Doznali su, eto, da tamo još uvijek ima nekih kontejnera.

Možda su ga mogli odnijeti i sa sobom kući, u Ljubljanu ili gdje god po svijetu, tamo gdje plaćaju račune za smeće? Ako ikoga od nadležnih zanima napokon riješiti problem vikendaša (ovoga puta iz Slovenije) koji ovdje imaju svoje nekretnine, ali očito nemaju svoje kante, pa otpad odlažu svugdje naokolo - moram kazati da sam zapisala tablice njihova automobila. Možda bi kažnjavanje barem jednoga od njih pridonijelo rješavanju ovog problema.