Ili previše reda ili nikakav red

(EPA)

Navike se mijenjaju, iako, teško je danas utvrditi mijenja li vuk dlaku ili ćud, ili i jedno i drugo, ili pak - nijedno.

Prolazeći Pulom može se naići na potpuno kontrastne prizore: s jedne strane revni građani s maskama, rukavicama, paze da brzo obave špežu, vjeruju svim obavijestima i mjerama i sve slušaju, a s druge strane su oni koji sve ležerno shvaćaju, koji će staviti svoj ručnik ili madrac odmah do susjeda, prilikom razgovora unositi se u lice, iako sugovornik hvata distancu, ponašati se kao da nikada ničega nije bilo.

Takva je situacija po ulicama, trgovima, na usponima, u parkovima - ili previše reda ili nikakav red, nema puta naokolo, nema zlatne sredine.

Šećući Lungomarom, neki odmah siđu s pločnika kada se trebaju mimoići s prolaznicima, a drugi samo što druge ne sruše trčeći ili brzo hodajući. Neki trkači čak "ispušu" pluća kada prođu pored šetača, par litara zraka, no bit će da su zdravi, kada trče. Drugi trkači naprave oprezan slalom oko šetača i - distanca zagarantirana.

Jedni se okupljaju izričito vani - pored mora naprave piknik, pojedu pizzu, malo se podruže, a drugi samo gledaju što od lokala radi da bi tamo potražili društvo. Ima i onih koji su odustali od tradicionalne kave i druženja u lokalima, kao i onih koji su jedva čekali da se kafići otvore i odmah tog 11. svibnja prvi došli na piće. Neki su privremeno odustali od plesa, rekreacije, druženja - dok ne dođu bolja vremena, a drugih ima svugdje, još i više nego prije. Nije to sigurno samo pulska slika, toga ima svugdje, iako bi glavna poanta trebala biti - opreza nikada dosta.