I ja bih bila turist!

(Borka PETROVIĆ)

Ne zna čovjek bi li se veselio ili plakao. Mjesta k'o u priči, možeš birati gdje ćeš leći i sunčati se, ma možeš birati plažu samo za sebe... Eto, tako su izgledale štinjanske, a pretpostavljam i ostale pulske plaže ovoga vikenda.

Temperatura mora možda još uvijek nije za svakoga, ali polovica je mjeseca lipnja i plaže bi već trebale biti pristojno popunjene. No, turista nema. Statistike vele da ih je pet do osam puta manje nego lani, ovisno o mjestu. Primjerice, štinjanski kamp Brioni (ili Puntižela, kako ga većina još uvijek zove) prazan je. Tek tu i tamo pokoji kamper slovenskih registracija i mačke koje, sve sretne, napokon obilaze malobrojne hranitelje.

Koračajući pustim kampom kroz glavu mi prolazi misao kako je ovo, suprotno crnim prognozama, zapravo idealno vrijeme za turiste: kada će ponovno moći uživati u ovakvom miru i tišini? Naprosto mi dođe da i sama postanem turist. Već se zamišljam u nekakvoj kući za odmor u središnjoj Istri, kako se brčkam u bazenu dok se ostatak obitelji odmara prije tradicionalnog ručka u kakvoj dobroj konobi s pogledom na istarske brežuljke. Još kad bi mi sjela Cro kartica, ma prava idila!

Jedino što nedostaje da bi cijela priča imala sretan kraj jesu povoljne cijene. One bi, u ovakvoj situaciji, ipak trebale biti prilagođene tržištu, da se i mi domaći napokon možemo igrati turista i uživati u ljepotama svog kraja, u punom aranžmanu, poput bogatih Nijemaca ili Skandinavaca.