Humano preseljenje

(Neven LAZAREVIĆ)

U jeku epidemije koja sve evidentnije postaje pandemija koronavirusa jučer se u Komunalnoj palači raspravljalo o - galebovima! Možda će nekome na prvu to biti smiješno, no uopće nije. Daleko smo mi od kineskih "mokrih tržnica", no činjenica je da su upravo u gradovima sve češći kontakti divljih životinja i ljudi. Koje sve viruse i bakterije divlje životinje mogu imati, a koje i kako mogu prenijeti ljudima, još se uvijek ne zna pouzdano, no povijest nas uči da treba biti oprezan. Od miša i kuge, preko cibetke i SARS-a do posljednje zaraze koja hara cijelim svijetom.

Grad Pula je poslušao stručnjake, ali i kivne građane, te naručio monitoring koji je pokazao da je populacija galebova u gradu prekobrojna. To dobro znaju svi oni na čijim se krovovima godinama gnijezde i kriče od ranoga jutra, čije smeće raznose po dvorištima, ali i školarci koji nerijetko ostaju bez svoje marende jer im je galeb u letu oteo krofnu ili trokut pizze.

Galebovi nisu krivi što su se nastanili u gradu. Inteligentni su te su brzo shvatili da je lakše ugrabiti naše otpatke nego na pučini loviti ribu. U tome im pomažemo mi sami - bacanjem svakakvog smeća i hrane naokolo. Otvoreni kontejneri pravi su mamac za galebove, ali i pantigane na koje se poslije tužimo.

I na kraju, prije nego dušobrižnici graknu, baš poput galebova, budimo jasni - niti jednom galebu neće ni perce pasti s glave. Jednostavno će ih se, humanom metodom postavljanja lažnih jaja, pokušati premjestiti tamo gdje im je mjesto - na hridi obližnjih otočića, da uživaju u moru kako to ovim morskim pticama i priliči.