Homeopatija

(Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Nikad se na pulskom merkatu kao ovog proljeća nije dogodilo da nema sadnica tikvica. Planule bi već ujutro i onaj tko je mrvu zakasnio ostao bi bez biljčice koju je sutradan kanio posaditi u svom vrtu, gdje nema ni korone, ni korune, ni ispraznih razgovora koji oduzimaju energiju. Osuđeni na izolaciju sa samim sobom, čak i kad im nije propisana ta mjera, Puljani su nahrupili po piantine i zazelenjeli vrtove. Čak i oni koji nikad dotad nisu uzeli motiku u ruke. Nije bez veze narod rekao da nema kruha bez motike. Ali od motike bole leđa.

Elem, piantine su otišle kao halva. Ne samo tikvice, nego i rozi pomidori koji su, kako čujem, najbolji. Jedan prodavač piantina na merkatu požalio mi se da je, nakon objave reportaže o njegovom rasadniku na Gregovici, posao naglo skočio. Mušterije ih opsjedaju.

- Sve sam prodao! Telefon mi zvoni tutta forza, dao sam ga ženi. Nema šanse da opet izađem u novinama!, uzjogunio se baš kad sam ga htjela priupitati za roze pomidore. Jesu li baš rozi kao Barbikina odjeća ili bacaju na crveno…

U međuvremenu i ja patim u vrtu. Homeopatski. Artičoka je lijepo narasla, eno i prvih plodova, a na njima uši. Crne kao ugarak. Eno ih i na rozim pomidorima koji su još u zelenoj fazi. Lišće im se skvrčilo. U agrariji kažu da nemaju ništa prirodno protiv ušiju. Može se napraviti sredstvo od koprive ili češnjaka, ali to mi se ne da. Hoću nešto brzo i efikasno. Posežem za homeopatskim pripravkom. Špricam biljčicu. Uši su se razbježale. Sutradan ih se nekoliko vratilo. Ili nisu ni otišle. "Inteligentno. Antistresni učinak. Sigurno za ljude i okoliš", piše na kutiji homeopatskog pripravka.

- Znate, bubice se samo razbježe s biljke jer im sredstvo smrdi, objašnjava mi prodavačica. Morat ću zamoliti uši koje su se vratile da napuste list. Inače ću im priprijetiti drastičnijom mjerom.