GRADSKA ŠTORIJA: Lungomare za životni zen

(M. MIJOŠEK)

Nije nikakva novost konstatirati da svaki kvart, svaka ulica ima svoje "protagoniste", svoje šetače, hodače, prolaznike, putnike-namjernike koji su prisutni uvijek u isto vrijeme, koji su dio mikrosvijeta gradskoga tkiva i gradskih priča.

Mjesto radnje: Lungomare. Vrijeme radnje: raniji jutarnji sati. Napravi li se đir više puta uvijek u isto vrijeme, gotovo pa uvijek na skoro istoj dionici pronaći ćemo iste prolaznike. Kako trče šumom, mnogi od njih odradivši jutarnji jogging prije posla. Kako užurbano hodaju, ili pak gledaju more, sjede pored mora, prije nego i prvi kafići na tom potezu počnu s radom, upijajući ljepotu i mir dana koji se tek rađa.

Potom su tu oni koji zbog zdravstvenih razloga naprosto moraju odraditi jutarnju šetnju, uz ustaljeni đir. Svaki dan ista slika. Nekima je to jutarnji trening. Drugima standardna rutina, a trećima su to ukradeni trenuci od obveza, brzinska šetnja prije posla, prije predavanja, obveza, sastanak s nekom dragom osobom - umjesto u kakvom kafiću - u prirodi. A i jeftinije je. Zdravije. Ljepše. Prirodnije. Doduše, kako kome.

- Sve se plaća, samo da ne počnu naplaćivati i to, to je nešto neprocjenjivo što bi mnogi skupo platili. Zamisli samo kako je onima u velikim gradovima, koji se satima voze do posla, a mi možemo tu đir prije dela i ne znamo cijeniti što tu imamo, veli brzinski u prolazu jedna žena u srednjim godinama svojoj prijateljici.

Ti jutarnji rituali, daleko od vreve, gužve, doba "špice", pravi su mikrosvjetovi, s različitim pričama, kao što su različiti i njihovi protagonisti, a opet po nečemu slični u toj različitosti, u tom upijanju životnog zena.