Glazba s prozora

Ilustracija (Pixabay.com)

Šetnja ili povratak s posla u kasnijim poslijepodnevnim ili ranim večernjim satima, prolazeći pri tome kroz nekoliko gradskih kvartova, prilika je da se čuju zanimljive zvučne kulise - s gradskih prozora.

Jednom je prilikom žena vikala na muža da "vero neće večeras gledati nogomet" jer je, kaže, gledao već nekoliko puta u zadnje vrijeme. A glazbene kulise nezaobilazne - od klasike do narodnjaka. S time da klasike ima jako malo, uglavnom tek kada vježbaju učenici ili studenti glazbe. Ostalih je žanrova u izobilju. Pula je po tome i dalje rokerski grad, iako neki kažu da je rocka ovdje sve manje, a sve više mješavine svačega i ničega, jer mladi sve češće slušaju narodnjake ili su pak nedefiniranog glazbenog ukusa.

Čuju se i razni ljubavni jadi, sudeći po glazbenom izboru DJ-eva po kućama. Dok s jednog prozora na Kaštanjeru dopire "Kad ja pođoh na Bembašu", s drugog stiže Grašov "Volim i postojim", a nešto niže prema starogradskoj jezgri sluša se Severinina "Dalmatinka". Malo dalje Jelavićeva "Majko stara". Čitav spektar melodija i tema.

Dok po gradu nema ni žive duše. Prazno da praznije ne može biti, kao da su svi utonuli u zimski san koji traje malo duže. Pjesme tu spašavaju, umjesto razgovora i druženja, kao filozofska razmišljanja, introspekcija u pustom gradu. Ljudi se povukli unutar četiri zida da razmisle, u iščekivanju nekih boljih vremena.