Figura učitelja

Svake školske godine početkom drugog polugodišta održava se smotra učeničkog stvaralaštva LiDraNo, gdje se predstavljaju učenici osnovnih i srednjih škola literarnim, novinarskim i dramsko-scenskim radovima, odnosno nastupima. I uvijek sudjeluju manje-više isti mentori, iz godine u godinu. Štoviše, neki mentori pripremaju učenike za sve tri ove kategorije i to vrlo uspješno.

Istina je da nastavnici imaju sve više obveza, da osim neposrednog rada s učenicima, tu treba i provoditi razne pripreme, projekte, a administracije nikada ne fali. Nije lako pristupiti svakom učeniku posebno, voditi računa o afinitetima, talentima i nedostacima svih njih, koordinirati posao s roditeljima, kolegama, organizirati odlaske na predstave, izložbe, koncerte, izlete...

A plaća je, manje-više, za sve ista, uz dodatke na godine rada i ostalo. No, nekim nastavnicima nije teško ostati i koji sat dulje nakon nastave i raditi s učenicima, poticati stvaralaštvo, darovitost, maknuti djecu barem nakratko od mobitela i poticati pamet i talent u njima, da im se razvijaju afiniteti za bavljenje umjetnošću, znanošću, sportom… Za sve to treba puno rada, truda i odricanja, volje i entuzijazma. I pojedinci to imaju. I to se vidi na rezultatima njihovih učenika.

Tu opet dolazi do izražaja ona figura klasičnog učitelja koja u biti nikada nije nestala, ali je, recimo, malo izgubljena u raljama birokracije. Onoga učitelja koji je više od učitelja, koji je promicatelj života jednoga razreda, koji potiče i čini nešto više od pukoga prenošenja znanja, koji svojim djelovanjem obogaćuje mlade ljude. Čitave generacije. I na ovogodišnjem LiDraNu vidjelo se da takvi učitelji i dalje postoje. Na sreću. Kao primjer djeci i kolegama.