Dva Josipa, a nisu Votić ni Budicini

Pino Budicin (Arhiva)

Tko piše taj i griješi. To mi u redakciji najbolje znamo. Tko se jednom profesionalno hvatao pisaće mašine ili tastature kompjutera, zna koliko tipfelera ispadne s jedne kartice teksta. Griješe tako u priopćenjima i djelatnici gradskih službi i komunalnih poduzeća pa im nije za zamjeriti, nitko im to ne uzima za zlo.

Na tipfelere zapravo ne treba ni ukazivati piscu jer onaj tko ih je stvorio svjestan je kasnije greške. Veći je problem kada netko piše pogrešno, uporno vjerujući da radi ispravno. Ukažite im tada na to - dobronamjerno.

A koji je slučaj od ta dva kada u službenom priopćenju netko u dva navrata napiše Votićeva ulica, umjesto Voltićeva. Ili kada u drugoj obavijesti napišu Budicinijeva ulica misleći pritom na Ulicu Pina Budicina. A znamo kako to danas ide: priopćenja i obavijesti se kopiraju, umnažaju, prosljeđuju i uskoro dobivamo mlađe generacije koje ne samo da ne znaju tko su bili Josip Voltić i Pino Budicin, nego i smatraju da su se prezivali Votić i Budicini.

Ta dva istarska Josipa (Budicinovo je pravo ime Giuseppe), osim što ulice imaju na Vidikovcu, jedan blizu drugoga, malo toga ostalog imaju zajedničko. Voltić je bio hrvatski jezikoslovac i leksikograf na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, rođen u Tinjanu, a povijest ga pamti kao autora "Ričoslovnika iliričkog, italijanskog i nimačkog jezika", tiskanog u Beču. Budicin, Rovinjež, antifašist, narodni je heroj Drugog svjetskog rata. Strijeljan je 1944. u rovinjskoj Valdibori, a njegovim je imenom nazvan partizanski bataljun istarskih Talijana. Ako to i ne znamo, zapamtimo im barem ispravno imena.