Dokolica je na trgu

(Snimio Dučko Marušić Čiči)

Za veliku većinu naših sugrađana dan je jedinica vremena podijeljena između odlazaka za kavu. Miris kave u bilo kojem izdanju svojevrsni je pokretač društvenog života u Hrvata, a smisao je javnih prostora pijenje kave. Znali smo to i prije korone, a lockdown je onemogućivši ispijanje kave u društvu samo potvrdio njezin značaj. Kava se pije u dnevnom boravku, a to je u kafiću terasa, bila ona u pješačkoj zoni ili podno zgrade.

Kava u kafiću je društveni ritual. Kada je o ritualima riječ, osobno preferiram pješačku zonu. Tu mi je kava uvijek bolja, čak ukusnija, nekako više mediteranska, posebice na trgu, tom legitimnom mjestu za dokolicu. Trg je kao neka svačija dnevna soba: ujutro kao da gledaš informativni program u kojem saznaš sve vijesti, a navečer uz prigušeno svjetlo služi opuštanju. U Puli je ta velika terasa Flanatička, naročito Forum, posebice u ova proljetna serotoninska jutra.

Čak i praznjikava Kandlerova ima svoj šarm - s poštarom, šušurom frizerskog salona, fale još samo - stanari i prolaznici, pritom ne mislim na turiste, već na domaće. No, Puljana u starom gradu gotovo da nema. Jedni su se iselili iz centra da bi rentali svoje stanove turistima. Drugi su, pak, prodali stanove strancima koji sada tu žele živjeti, a svoj su novi dom stvorili u predgrađu. Ali da bi ti stranci postali "naši", trebali bi se družiti s "našima". Da bi se netko izmiješao s domaćima, ti domaći moraju postojati upravo u gradskoj jezgri, a ne u predgrađu.

Ako nema ljudi, nema grada jer ljudi čine grad, a turisti destinaciju. Dokolica nije u destinaciji, već na trgu.