Čudan susret na uglu Arene

(Manuel ANGELINI)

Zateknete li su u toploj oktobarskoj večeri na "uglu" Arene, nema ljepšeg nego se počastiti točenom pivom i u smiraju dana meditirati pod velebnim spomenikom. Tako nekako razmišlja i nesvakidašnji šetač koji isprva malim foto-aparatom snima svaki luk amfiteatra i bilježi nešto u notes koji potom gura u rastegnuti džep košulje, a zatim se zaustavlja na terasi kafića da bi tiho prostenjao: "Incredible!"

Tom riječju šetač prekida misli i pogledom na terasi traži sugovornika i istomišljenika. I nalazi takvog!

- Yes… Incredible…, odgovaram čovjeku koji baš želi s nekim podijeliti oduševljenje rimskim inženjerstvom i protokom od dva milenija. Tako se razgovor između dvojice potpunih stranaca polako razvija, polako jer neznanac engleske riječi izgovara sporo pazeći na dikciju i da ne počini gramatičku grešku.

Teme su nam, unatoč mom nemaru za englesku gramatiku, obojici interesantne: pulska povijest, antičko graditeljstvo, usporedba gladijatorskih borbi s današnjim šoubiznisom i sportom, politika u antici i danas.

A čovjek kao da nema dovoljno riječi engleskog jezika kojima bi izrekao sve što je, očito u kratko vrijeme, naučio o antičkim spomenicima Pule. Pa tko si ti stranče, što toliko znaš o ovom starom kamenu?

Otkriva da je iz dalekog Brazila, da je potomak talijanskih emigranata koji su na plantaže kave Novog svijeta otišli prije više od stoljeća. Otkriva i da svake godine preko Atlantika odlazi u Italiju, svaki put u drugu regiju, i tako već 20 godina, da je bio više puta u Portugalu, matičnoj zemlji svoje domovine, da voli Španjolsku, da je ove godine odlučio obići i Hrvatsku. Baš voli Stari kontinenti i Mediteran.

Pa pita i možemo li razgovarati na talijanskom, tako mu je lakše. U ostalim krajevima Hrvatske, kaže, samo engleski pričaju, a on se zaželio portugalskog, španjolskog, talijanskog… On na talijanskom, ja na engleskom, nastavljamo o rimskim vremenima, o tome da nije pravo da djeca uče povijesti samo kroz ratove, da se zanemaruju dosezi civilizacije, koja je i u Puli ostavila fantastičnih tragova... I opet na engleskom zaključuje: "Incredible!"

Iznenada prekida razgovor, brzo se pozdravlja i odlazi u noć! Čudan neki tip, taj Brazilac koji o Puli zna više od Puležana.