Brendiranje tapije

Arhiva

"Dragi turisti, gentili signoro, dear guests, liebe gueste, s vaše lijeve strane je prazan izlog, s vaše desne strane također."

Desetak koraka dalje isti turistički vodič i dalje na tečnom talijanskom, engleskom, njemačkom i kojim god zatreba svjetskim jezikom nastavlja: "Dragi turisti, ovo nije umjetnička instalacija, ovo su samo požutjeli i otpali papiri s izloga još jedne zatvorene trgovine s lijeve strane. S desne strane, eto, možete se osvježiti, pojesti možda panin s mortadelom ili zimskom koji će vam ljubazna trgovkinja narezati u trgovini. Jeftinije je. Ručno rađeno. Autentično."

Ide grupa dalje i opet s lijeve strane ništa, s desne opet - ništa, zero.

Tako je nekako moglo izgledati vodstvo Pulom da smo se kojim slučajem uspjeli kandidirati za EPK 2020. pa bismo u ovoj mrtvoj (se)zoni mogli brendirati pulsku tapiju. "Toliko je loše da je dobro", mogao bi biti slogan. Ili: "Manje doživljaja, više para". Što i ne bi bilo loše jer ovi predsezonski turisti ne troše budući da ni nemaju gdje u centru grada. A ruta "Tapija" ide ovako: spomenik rimski, pa dugo, dugo ništa, pa opet rimski spomenik, pa niiiišta.

Konkretno: grupa njemačkih turista oko vrlo živahne vodičkinje pozorno sluša dok im živopisno opisuje Zlatna vrata. Izgleda toliko zanimljivo da ti je žao što ne znaš njemački. Onda ti zainteresirani turisti željni novih spoznaja krenu Ulicom Sergijevaca. Zatvorene trgovine s jedne i druge strane. Dakle, Tapija. Onda dođu na prekrasni rimski Forum gdje se opet isti znatiželjni turisti ozare sadržajem - gle sreće, mogu i sjesti u uživati na kavi u nekom od tamošnjih kafića. E, onda je na redu škArt, oprostite na tipfeleru, Art ulica, kakti Kandlerova. Čuju samo zvukove svojih koraka dok ne dođu do kraja ulice i Kuće maslinovog ulja i tu se raspamete od sreće jer imaju gdje potrošiti novac. A nazire se i Arena. Ako ništa drugo, fotka će biti odlična. S potpisom: Iz pulske tapije.