Bog i vrag

Pixabay

Da je splitska policija bila mrvu agilna kao pulska, splitski svećenik Josip Delaš ne bi uspio ni doći do masivnih crkvenih vrata, a kamoli dva dana zaredom, na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, u i ispred crkve, održati misu za 20-ak ljudi, koji onda ne bi stigli divljački prignječiti ruku novinarki. A kamoli šutnuti njezin mobitel kojim je, dok traju stroge mjere socijalnog distanciranja, u vrijeme proglašene epidemije Covida 19, krenula snimiti misu.

Dok je Delaš skrušenim policajcima prijetio Bogom i vragom, njegovi pajdaši idući dan razapeli su transparent s natpisom: "Za dom spremni. Uz don Jozu do groba. Novinari crvi!". Istina, kasnije je došlo do nekakvih prijava, ali nitko i ništa don Jozu i ekipu nije spriječio da fino rastegnu transparent, pa da se onda svećenik istresa na policajce koji nit su koga rastjerali, nit su ga sapeli, kao što su nedavno sapeli običnog građanina koji je branio dvije građanke u socijalno distanciranoj šetnji Splitom.

Možemo zamisliti što bi se dogodilo drčnom građaninu koji bi, recimo, proteklog tjedna u Puli - gdje je, u maniri braće Dalton, prepriječivši se preko ulice, defilirala patrola od pet policajaca i dvije policajke - imao primjedbu na ponašanje plavaca. A oni, osim što su tjerali propisno distancirane ljude s terasa i klupa, pa čak i pojedince koji su sjeli odmoriti se tek minutu-dvije, sami su kršili strogu mjeru socijalnog distanciranja od najmanje jednog metra na otvorenom prostoru koju je propisao stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske.

Jedan je čak pokušao spriječiti moj posao, onemogućivši mi snimanje "dok ne pokažem novinarsku iskaznicu". Pritom mi se, socijalno posve nedistancirano, približio na manje od propisanog metra te zaklonio kadar tijelom. Tad mi je došlo da zazovem Boga i vraga. Ali nisam don Delaš. Ne može to svatko.