Bespoštedna borba čepovima

Tlo ispunjeno pivskim čepovima koje smo snimili u Ulici Mate Balote neki su na Facebooku prozvali "Čepić poljem", a komentirali su i da svaki kvart, pored neke trgovine, ima takvu umjetničku instalaciju ljubitelja piva. I da, u pravu su kada kažu da je takvo polje pokazatelj standarda i stanja društva.

Da nije takvog polja bilo 80-ih na Vidikovcu, pitanje je za čime bi posegnuli kvartovski neotesanci i balavci u rovovskoj borbi podno nebodera. Za obračun je svakome bila potrebna samo puška na čepove - dakle, daska na koju će zakucati dva čavla, što čvršći lastik i jaka štipaljka za okidač.

I, naravno, puni džepovi čepova za municiju. A njih je trebalo pronaći, iskopati, očistiti, gdje god se okupljala ekipa što gušta u jeftinoj pivi, pored marketa, pod zidićem u travi ili u zemlji među nerazvijenim sadnicama oleandra. Ma nijedan nam nije promaknuo, pročešljali smo sve površine, očetkali smo i spremili čepove, ne samo pivske, nego i drugih pića, s obzirom da se tada sve tekuće prodavalo u staklenim ambalažama.

I tek tada je mogao početi koordiniran napad dva ulaza nebodera u Ulici Marko Orešković, brojevi 64 i 66, na ostala dva ulaza, 68 i 70. Krenuli smo, ali su nas dočekali spremni. Bitka je bila bespoštedna i neizvjesna - čepovi Uniona, Nikšićkog, Deita i Ribara letjeli su zrakom, fijukali iznad glava domaćica, nervoznih uljanikovaca i državnih službenika na povratku kućama, ali uporišta neprijatelja nisu pala.

Tokom ljeta neki su pak posegnuli za nekonvencionalnim oružjem: na daske su postavili više linija laštiga za rafalnu paljbu, jačih, ne od običnih bijelih gaća, a umjesto čepova, koji bi gubili putanju i odletjeli nekontrolirano kao frizbi, posegnuli su za puno ubojitijim košticama trešanja, bobicama, kamenčićima… Igra je izgubila na draži, čepovi više nikoga nisu zanimali pa su se i opet nagomilali pred marketom.