Bagulina i kava za go

(Snimila Tea Tidić)

U četvrtak ujutro, dok se čekala odluka o otvaranju kafića, Puljani su lagano srkali svoju kavu za van. Nešto najspominjanije, nešto o čemu se toliko piše, govori, raspravlja, a oko čega se vrtjela svakodnevica u posljednja tri mjeseca je upravo ta kava za van.

No, dok su mnogi u toj kavi pronašli novi đir i nove lokacije - nekima je Lungomare postalo pravo otkriće jer se tamo preselila gradska špica, najživahnija šetnica i žila kucavica, drugima ta kava za van nije baš najbolje sjela.

- Pa kako ću uzeti tu kavu za van, imam bagulinu, kako da to nosim, zar da se negdje razbijem, gdje da to odložim, nije mi to spretno, komentirao je jedan stariji gospodin. "Pravi mi je gušt sjesti negdje, pročitati novine, nisam pročitao novine praktički od kada nema kafića. Penzija mala, Čitaonica kluba umirovljenika zatvorena, tako da mi se rutina skroz promijenila. Ta kava za go, kako se to već zove, to je za mlade, ne za nas koji se teško krećemo, kako to nositi i ne proliti. Nama treba stol, po malo, sjesti, čavrljati, čitati novine i tako prođe jutro", požalio se jedan penzić.

I zbilja, upravo je penzićima najteže palo sve ovo što se događa zadnjih godinu dana. Nije bilo skupnih aktivnosti, zborova, tjelovježbe, gimnastike za treću dob, raznih tečajeva za zlatne godine, druženja u Čitaonici kluba umirovljenika…. Samo individualne šetnje i šetnje u malim skupinama. Srećom, za razliku od mnogih gradova, Pula barem pruža mogućnost uživanja u prirodi.

Neki su, istina, pronašli novu rutinu u šetnjama uz more, uz termosicu i kavu, kartanje ili šah, dok drugima nedostaje gradski đir. No, izgleda da nam predstoji povratak starim navikama. Hoće li tada pulska špica i za penziće biti Lungomare ili stari potez tržnica - Flanatička?