Alternativa za kafiće

(Snimio Neven LAZAREVIĆ/Arhiva)

Od početka je blagdana bilo očito kako će pulska mladež, željna prosinačkog provoda, tokom posljednjih dana 2020. godine pronaći neku alternativu za zatvorene kafiće. Sve je već mirisalo na spasonosne kućice, postavljene na Portarati i po Giardinima još krajem studenog, koje na koncu ipak nisu otvorile svoje prozore.

Gradska se mladež ipak organizirala i pronašla način da se provede zadnjeg mjeseca u godini. Kao u nekim minulim vremenima uzduž šetališta Lungomare, krajem prosinca skupljali su se na parkiralištu Verudele. Nakon dugo vremena osjećali su se kao dio većeg entiteta, dio mase. Nostalgično je bilo gledati dječake rijetke bradice dok po parkiralištu voze već treći krug, ponosno držeći ruku na volanu crnog BMW-a ili snježno bijelog Mercedesa. Čak su i cajke, trešteći iz haube s megalomanskim basom, čovjeku grijale srce i vraćale ga u neke zadimljene i znojne gužve po klubovima.

Glupo li zvuči danas premisa koja je tu istu mladež proganjala još prošle godine - pomisao da se u Puli nema gdje izaći.

Ipak, poznato je da je Pula po pitanju izlazaka jednostavno nedosljedna. Očekivalo se da će na parkiralištu Verudele okupljanje eskalirati za Novu godinu, no "neslužbeni" podaci pričaju sasvim drugu priču - parkiralište je uglavnom bilo prazno. Vjerojatno su se ljudi, uvidjevši da Stožer neće praviti probleme, odlučili grupirati po kućnim konobama i drugim privatnim prostorima. Neki su se zadovoljili dnevnim dočekom, sa zdravicom uz more.

Nedavno je odlučeno da se kafići u Istri ipak neće uskoro otvoriti. Čini se da (i) Puležanima ne preostaje drugo nego čekati ljeto i nadati se boljoj epidemiološkoj situaciji. Premda bi ovakav scenarij nekada zvučao u najmanju ruku čudno, ovih se dana čini privilegijom - dok imaš siguran krov nad glavom i mjesto gdje možeš spavati, nije ni toliko bitno imaš li gdje izaći.