Od koza do osigurača

Skulptura "Osigurač" Janka Mošnje

Slušajući zanimljiva predavanja poznatog pulskog arhitekta Antona Percana o raznim pulskim kvartovima i njihovim spomen-obilježjima, svjesni smo da pored mnogih od tih obilježja prolazimo, a da ih niti ne "vidimo".

Neki su, istina, slabo vidljivi, gotovo pa skriveni unutar gradskog tkiva, a neki gotovo stopljeni s urbanom strukturom kvarta i stoga nevidljivi. A ima ih gotovo svugdje.

Mnogi su ostali začuđeni činjenicom da se na Stoji, nedaleko od tvornice cementa nalazi skulptura-osigurač Janka Mošnje, nastala godinama unazad tijekom kiparskog simpozija u vinkuranskom kamenolomu kada je tema bila struja. Ova skulptura je pr(a)vi hommage osiguraču, što je svakako nešto jedinstveno, a nazočni su to mogli čuti tijekom predavanja o spomen-obilježjima na području Mjesnog odbora Stoja održanog nedavno na rotondi kupališta Stoja. Tada su nazočni mogli čuti da je ovaj kvart dobio ime po stojnicama gdje su se sklanjali ribari iz okolice Pule koji su pecali oko Stoje i Valovina.

O imenima pulskih kvartova puno se pisalo, a najmanje se zna o povijesti imena Veruda. Uz malo fikcija i mitova, recimo da je ne tako davno pulska profesorica engleskog Spomenka Teodora Lolić napisala knjigu, fikciju, gdje spominje i narod/bića Verude, kao asocijaciju na Verudu.

Monvidal je jedina četvrt bez ikakvih spomen-obilježja, a nove gradske četvrti zasigurno neće imati obilježja ili imat će ih malobrojna jer nije lako "ući u povijest", odnosno biti dio povijesti, iako se poviješću (nerijetko) prečesto bavimo.

Što se pak tiče Valdebeka, postoje objašnjenja da je dobila ime po obitelji Becco, a Violeta Moretti s pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile u svome radu "Zemljopisna imena u Pulskom statutu iz 1500." navodi da je toponim očito povezan s namjenom terena, te da riječ becco potječe od srednjovjekovnog latinskog bechus što znači jarčić, jer je to bila udolina gdje su pasale koze.