Nema džabe ni u stare babe Arene

(Snimio Danilo Memedović)

Konačno koncerti u Areni. Karte su mjesecima prije planule istoga dana kada su puštene u prodaju kako za koncert Florence and the Machine, tako i za Simply Red a za Robin Williamsa zbog velikog je interesa dodan još jedan dan. Nakon korone i godina praznine Arena je opet top koncertna pozornica. Doduše, teško je sve popratiti, kako vremenski tako i financijski, posebice ako se uzme u obzir da koncertna industrija prati ostalu te su karte duplo skuplje nego nekada. Ali se zato uvijek može slušati i gledati okolo Arene. Tako su nekada za vrijeme filmskog festivala ili koncerata stavljali stolice iza Arene i gledali - besplatno.

Pulski je to običaj - bio. Prošlo svršeno vrijeme. Aorist. Nema više džabe ni u stare babe ili u ovom slučaju - ni, kako joj vole tepati, u tisućama godinama staroj areni. Krenimo. Koncert prvi. Stigla Florence & the Machine. Vesela, nježna kao da je sišla s neke slike predrafaelista pjevala je samo za njezine fanove - unutar ograde. Holders only. Samo oni s ulaznicama. Ostalima ton bez slike, jer je Arena ograđena nekom tamno zelenom ogradom kako se ne bi vidio izvođač. Nema se za ekipu, raju. Nema džabe.

Repriza za Simply Red. Ticket holders only. Arena zavijena u neku tamnu zavjesu. Ima tona, ali nema slike. Tko plati neka koncert prati, ostali mogu samo zamišljati. Slika je to novoga doba u kojem novac sve diktira i stvara neku novu kartu raslojenog društva u kojem nema sredine a zavjesa je zid, granica…

Ok, sve bi to čak imalo smisla da organizatori nisu prodali karte, pa zabavu pružaju samo onima koji su izdvojili novac, ali zašto ograda kada je Arena rasprodana? Kome smeta? Izvođaču, organizatoru ili gradu koji sve više u svakom segmentu funkcionira pod onom - holders only.