Rimski sir

Ilustracija (Pixabay)

Vraćajući se s Male Učke doma, promatram nebo. Sunce polako tone za obzorom, nadrealno narančaste boje koja graniči sa skrletnom u nekim segmentima. Jasno mi je da tu boju između ostaloga izaziva prašina u atmosferi, ali prizor je jako lijep. Rosso di sera, bel tempo si spera.

Išla sam na Malu Učku između ostaloga, u nadi da ću na Cesti sira sresti nekoga iz OPG-a Maliki i kupiti ovčji učkarski sir. Sir pripremljen prema staroj recepturi, tzv. rimski, ukalupljeni sir, caseus formatum. Proizvodnja je bila standardizirana jer je bila uključena u sljedovanje rimskih legija.

Maliki, koji svako proljeće i jesen imaju svoj Camino od Male Učke do Barbana ili Vodnjana. Upoznala sam ih prije par godina na pulskoj eko tržnici. Zajednička tema razgovora, između ostalog, bila je kako naći dobro sirište.

Moja nona iz Savičente vajk je imala strah da će sir pojti varemengo. Sušila ga je na raštelami od duba (hrasta) na buri pokrivenega vajk garzon ili tankin platnon da ga muhe ne deštrigaju. Sir bi znao često napuknuti i kao takav bio bi odlično mjesto za larve i nije bilo druge nego ga baciti. Da smo sa Sardinije, rekli bismo da je dobila vrstu sira Casu martzu.

Eko tržnica utorkom na prostoru nekadašnje kasarne "Vladimir Gortan". Sičan je i rabi pomalo prontati zemlju za posaditi kumpire. Još nis dečidila ku sortu kumpira ću vrći, jaerlu, monalisu, a mogla bih i desire. Pitat ću Doriana Siljana tko ima starinsko sjeme. Zabila san pojti u libreriju "Josip Turčinović" poli crikve Misericordie kupiti Istarsku Danicu za viti lune. Ma kad bolje propensan, ki gleda lune, ima prazne kasune.