Golub, Picasso i Monet

(Snimio Milivoj Mijošek)

Prolazeći biciklom pored parka Franja Josipa I, kod veslačkog kluba, često sam prisiljena usporiti. Jato goluba veselo se i neometano gosti plodovima ladonja, ali i bubama skrivenim pod otpalim lišćem.

Možda mi je to samo izgovor da pogledam veslačice i veslače koji trče oko parka. Vraćaju me u jedan period kad sam se zbog zaljubljenosti u jednog dečka upisala na veslanje.

Trener Vladimir Šestan i njegov megafon. Učenje veslanja u žabici na pontonu, kasnije u skif joli. Vježbe na ergometru i pomoć pri poliranju čamca pred utrku.

Kondicijski trening, trčanje rivom do željezničke stanice, na stepenice do Trećeg januara, preko zaobilaznice do Šijanske šume. Trening ljeti u 5 ujutro, ujesen i zimi popodne, pred regatu dva puta dnevno. Što mislite, koliko je trajala moja zaljubljenost?

Golubovi, ptice koje znaju razlikovati Picassa od Moneta, ptice koje mogu razlikovati ljudska lica, ali i ptice koje služe za komunikaciju.

Popodne mi ne treba sat. Šesnaest sati i 20 minuta, vrijeme u koje pored moje kuće prolazi pulski šaptač golubovima. Jato se uzvrpolji i signalizira ostalim članovima da stiže hrana.

Puntižela s neobičnim tornjem za kojega sam naknadno čula da je bio golubarnik u službi K.u.K.-a. Volim stare austrijske kuće s krovovima na čijim zabatima su ulazi za golubove, iako znam da su noćna mora stanovnicima.

Meni ipak najdraži simbol goluba je peace uz Lennonove stihove:"All we are saying is give peace a chance".