Prah i smola

Ilustracija (Pixabay)

Pita me Tea kozmetičarka:"Teta Oriana, ča da van i ove oko pupka maknen čja?" Naravno, misli na dlačice. S godinama rastu sve jače i na svakakvim šašavim mjestima, tipa ušne resice, brade, nausnice. Nerviraju me jer ih ne vidim, a osjetim.

Ali lako za dlačice: njeno pitanje probudilo je nelagodu uz dèjá vu. Je li mi pupak čist? Majčine riječi "vajk moraš čistiti pupak da ti bašelak ne nareste unutra!" Negdje u trećem razredu osnovne škole dogodila mi se jako neugodna situacija. Iza, u moje vrijeme Osnovne eksperimentalne škole "Neven Kirac", sadašnje Šijana, nalazi se pineta u kojoj smo se igrali, ali i imali fizički odgoj.

Trim staza, pješčanik, bacanje kugle, staza za kros uz terene za košarku, rukomet, nogomet. Lopte medicinke, kožne teške strunjače uz miris tjelesnog sazrijevanja u svlačionicama.

Dvorana koja se jednom mjesečno pretvarala u prostor za čajanke. Jednog dana dolazim doma i majka mi na vratu primijeti veliku smeđu fleku. Odlazak liječniku. Dispanzer školske medicine nalazio se u sadašnjem Nastavnom zavodu za javno zdravstvo. Liječnik me pregledao, uzeo benzin i očistio vrat. Miris benzina za skidanje masnoće. Benzin koji se koristio u medicini za skidanje ostataka cerota (flastera), čišćenje kože pred operaciju. Volim taj miris. Kombinacija praha i smole napravila je svoje, bez obzira na redovnu higijenu.

Zemljo, otvori se. Skupljanje smole po okolnim pinijama u naivnim pokušajima formiranja jantarnih perli, trljanje smole radi stvaranja elektriciteta. Naime, od grčke riječi za jantar nastao je - elektron. Naravno da nismo uspijevali, ali nebitno. Bilo nam je zabavno.