MLADA PULSKA ATLETIČARKA

AMERIČKI SAN LUCIJE VIŠKOVIĆ: S "izranjavane" staze na Verudi, preko Istanbula, do američke stipendije

Sve je krenulo prije dvije godine kad sam prvi put dobila ponudu američke agencije da dođem studirati kod njih. Vidjeli su moj rezultat iz Istanbula na 800 metara (2:10.47) i otad su mi se počele javljati razne američke agencije i fakulteti. Iznenadila sam se jer mene u Hrvatskoj s tim rezultatom nitko ne primjećuje, a onda se netko s drugog kraja svijeta natječe za mene, za koji ću fakultet potpisati, rekla je pulska atletičarka

| Autor: Roberto CAR
Lucija Višković

Lucija Višković


Pulska atletičarka Lucija Višković dobila je ponudu života. Ponudu koja se ne odbija. Zahvaljujući uspjehu u "kraljici sportova" dobila je stipendiju američkog koledža te će od jeseni studirati i trčati u SAD-u. Zanimljivo, iako je postigla sjajan rezultat na 800 metara (2:10.47 minuta) i u toj utrci osvojila brončanu medalju na Dvoranskom juniorskom prvenstvu Balkana u Istanbulu, u Hrvatskoj nije "doživljena". U Puli i Istri je dobila određena priznanja, proglašena je najboljom sportašicom Pule i najboljom mladom sportašicom Istre za 2020. godinu, ali dalje od toga se nije išlo. No, zato je njezin rezultat itekako odjeknuo "preko bare". Nije prvi puta da nekog sportaša puno više cijene izvan Hrvatske, nego li ovdje.

Sjajni uvjeti

- Sve je krenulo prije dvije godine kad sam prvi put dobila ponudu američke agencije da dođem studirati u SAD, rekla je Lucija Višković, netom nakon što je u Zagrebu položila ispit iz engleskog. - Vidjeli su moj rezultat iz Istanbula na 800 metara (2:10.47) i otada su mi se počele javljati razne američke agencije i fakulteti s upitom da li sam zainteresirana za studiranje u SAD-u. Zapravo, nikad prije nisam razmišljala o tome. Istina, razmišljala sam da idem studirati izvan Hrvatske, ali nisam mislila da ću uz studij nastaviti s atletikom. Time su ubacili "bubicu u glavu" i počela sam razmišljati o tome. Zainteresirala sam se, ali bilo mi je još prerano, bila sam tek u drugom razredu pulske Gimnazije. Imala sam dvije godine da razmislim o tome, a dobivala sam sve više i više ponuda s američkih koledža. Stoga sam jesenas, kad sam krenula u četvrti razred, shvatila da moram nešto poduzeti u vezi odlaska u SAD jer nije da se o tome odlučuje nakon mature kao kod nas, već se treba puno ranije odlučiti jer je to proces. Tako sam uspostavila kontakt s tom agencijom gdje sam otvorila svoj profil i dobila jako puno ponuda i tako je krenulo.

Foto

U moru ponuda, atletičarka Istre na koncu je izabrala vrlo poznato sveučilište.

- Odabrala sam University of Louisville u Kentuckyju. Iznenadila sam se jer mene u Hrvatskoj s tim rezultatom nitko ne primjećuje i nemam nikakve ponude niti beneficije, a onda vidiš da se netko s drugog kraja svijeta natječe za tebe, za koji ćeš fakultet potpisati. To vidim kao čast i nagradu za sve ono što sam radila. Ja na atletiku nikad nisam gledala kao na posao, ili kao na nešto što ću ja kasnije raditi, ali eto, isplatilo se. Sad me roditelji ne trebaju financirati kao što bi morali da sam, primjerice, otišla studirati u Zagreb. Stipendija koju ću dobiti zbog atletike, odnosno tog rezultata, mi pokriva apsolutno sve.

Trebala je izabrati što će studirati i polako se, prije svega, psihički, pripremiti za novo poglavlje u mladom životu.

- Tamo je jednostavnije jer si možeš modelirati što ćeš studirati. Izabrala sam studij psihologije i ići ću u tom smjeru. Što se tiče atletike, ovaj moj fakultet se natječe u diviziji 1, što je top divizija, tako da ću imati puno natjecanja i atletika će mi biti bitna jer oni žele da trčim za njihov fakultet. Tako da mi atletika neće biti samo usputna, uz studij. Veselim se tome jer to znači da ću moći poboljšati svoje rezultate. Posebno jer me trenerica Jasna Bolić Pavičić nikad nije htjela "iscijediti" već me uvijek dozirala, tako da imam mjesta za napredak. Vjerujem da ću u Americi, gdje ću sigurno imati puno bolje uvjete nego tu u Puli, još puno napredovati, dodala je Višković.

Što doista neće biti problem. U SAD-u je čekaju sjajne atletske staze, dvorane, teretane, masaže. Sve ono o čemu u Puli može tek sanjati. Ovdje pulski atletičari trče na stazi na Verudi koja naprosto vapi za obnovom. Treniraju na otvorenom, i ljeti i zimi, jer atletske dvorane, naravno, nema.

- Ovo ljeto će mi biti punih sedam godina da treniram atletiku. Svake godine osvojim medalju, dvije na državnom prvenstvu. U početku je to bilo na 600 metara i u krosu, a kasnije sam prešla na 800 metara i tu smo trenerica i ja shvatile da je to - to. Moja glavna disciplina. Prošle sam godine probala i 1.500 metara i pokazalo se da mi i to ide jako dobro, tako da ću i ovog ljeta trčati 800 i 1.500 metara.

Nova stranica

Tu je u razgovor uskočila i njezina trenerica Jasna Bolić Pavičić nekad i sama vrsna trkačica na 800 metara.

- Možda će Lucija trčati i na 400 metara, ali tek na pokojem natjecanju. Više joj leže ove dvije dulje dionice. Na 800 metara je lani bila druga, a na 1.500 treća u Hrvatskoj i to u svom prvom nastupu. Nije ni znala da će trčati 1.500 metara, stalno me pitala koliko krugova mora trčati i kako da rasporedi snagu, prisjetila se trenerica Istre koja je sa svojom štićenicom uspostavila sjajan odnos koji nadilazi standardni između trenera i atletičara, zasnovan na iskrenosti.

Foto

S NAGRADOM I TRENERICOM - Lucija Višković i Jasna Bolić Pavičić

Zbog toga se Lucija nije bunila kad je počela trčati i na 1.500 metara. Iako…

- Sjećam se dok sam trčala da mi je postalo dosadna pa sam trčala i brojala u glavi koliko sam istrčala i koliko još imam do kraja. Na kraju se pokazalo da mi i ta daljina odgovara, uz smijeh je dodala Lucija Višković, koja se potom osvrnula na nedavno položeni ispit iz engleskog o čemu je, naravno, prvo javila trenerici. - Morala sam položiti engleski jezik jer mi nije materinji jezik. Budući da ga ne pričam svakodnevno, malo me strah kako će mi biti u Americi, ali vjerujem da ću brzo pohvatati kad budem svakodnevno pričala, da si više neću morati prevoditi u glavi. Ići će automatski.

Neće mlada atletičarka biti prva pulska sportašica koja će studirati u SAD-u, u tome su dosad prednjačili pulski košarkaši i odbojkašice, dok su sportaši u individualnim sportovima puno teže dobivali takve pozive iz Amerike. Kao, primjerice, veslač Ivan Piton, ili plivač Bruno Blašković. Skupila je i tuđa iskustva.

- U početku sam pričala s nekim curama iz Zagreba za koje sam znala da su bile u Americi, da vidim njihovo iskustvo, odnosno da vidim kako su se tamo snašle pošto su došle iz Hrvatske. Svidjelo mi se sve što sam čula od njih i osjetila sam euforiju kao da ću i ja sutra tamo i shvatila sam da je to ono što želim. A na tom fakultetu nemam nikoga poznatog, tako da će mi to sve biti potpuno novo, dodala je Lucija Višković, koja će još odraditi ljetnu sezonu u dresu pulskog kluba i potom okrenuti novu stranicu u životu.

Istanbul je kriv za sve

Pozivi iz Amerike Luciji Višković počeli su stizati nakon sjajnih rezultata na Dvoranskom juniorskom prvenstvu Balkana u Istanbulu. Tamo je u dvije utrke osvojila dvije medalje. Zlatnu medalju u štafeti 4x400 metara, s vremenom 3:51.27 minute, u kojoj su uz nju trčale Klara Koščak, Rahela Leščak i Veronika Drljačić te brončanu na 800 metara u vremenu 2:10.47 minuta. Time je svoj osobni rekord popravila za nevjerojatnih, skoro pet sekundi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of