ISTARSKI NOGOMET
ZAČARANI KRUG Alenu Mohoroviću je NK Polet doručak, ručak i večera
Misliš si da ćeš izdržati do kraja sezone kada si već uzeo tu obavezu, a onda neka se s tim bavi neki drugi. Prođe ljeto, dolazi nova nogometna sezona, ti se smiriš, zaboraviš na sve ono negativno i evo tebe na jesen tamo gdje si stao krajem proljeća. I tako u krug, rekao je Mohorović
Županijski nogomet počiva na amaterizmu ili bi barem trebao. Bez obzira što ima suprotnih primjera, u velikoj mjeri klubovi su potpuni amateri, a ljudi koji ih vode, izuzev trenera, volonteri. I baš su ti volonteri razlog zbog kojih klub i dalje djeluje, i dalje postoji. Svako, baš svako mjesto, s naglaskom na ona manja, ona izvan gradova, ima jednog ili više njih koji se brinu da klub živi, okuplja djecu ali i one malo starije. Da i dalje bude na nogometnoj mapi Istre. Takvih primjera ima mnogo, da nije tako vjerojatno bi u Istri bilo puno manje klubova, a jedan od najboljih primjera kako to izgleda u praksi je Alen Mohorović, čovjek kojem je NK Polet doručak, ručak i večera. Čovjek koji se budi, proživi dan i liježe za NK Polet. I tako već 40 godina koliko je u nogometu.
- Čak i malo više od toga, ali zaokružimo na 40 godina. Ako maknemo igračku karijeru koja je trajala do 2001. godine, koju sam, izuzev dvije sezone u Omladinac Martinski i pola sezone u Rudaru, svu proveo u Poletu, onda je ostalo 19 godina u Upravi kluba, prisjetio se Mohorović svog nogometnog staža.
Izostanci zbog bolesti
I nakon četiri desetljeća dočekao je neradno proljeće, godišnji usred nogometne sezone.
- Prvi put imam slobodne vikende, nedjelju ili subotu nakon toliko godina. Čudno mi je to i nedostaju mi utakmice. Mogu reći da otkad smo Moreno Golja, kao predsjednik, i ja kao dopredsjednik kluba preuzeli Polet, nisam s utakmice izostao deset puta. Moj nedolazak bio je uvjetovan samo bolešću, kada se nisam mogao "dovući" do igrališta, a svo ostalo vrijeme ja sam tamo. Svaku sam gostujuću utakmicu predstavnik kluba, a domaću uglavnom rukovoditelj osiguranja i pišem zapisnik u službenim prostorijama pa mjesto na klupi prepustim nekom drugom, ali sam na igralištu. To je jednostavno tako, to je ušlo u mene i sigurno je kako ću to raditi sve dok budem mogao dolaziti na igralište u Snašiće.
Dosadilo mu još nije, a vjeruje da i neće.
- Nije mi dosadilo, ali mi je nebrojeno puta došlo da sve pošaljem k vragu. Znate kako je, čovjek ponekad "pukne" zbog raznih stvari. Znam da bi sport i naš klub trebao biti jedan vid rekreacije za lokalno stanovništvo i tu bi svi trebali biti prvenstveno zbog zabave, ali ponekad "poludiš". Imamo 11 članova Uprave kuba, a zapravo se sve svodi na tek nekoliko njih i onda bude u trenutku naporno, a kada bi se baš svi uključili i pomogli, bila bi "pjesma". No, to nije ništa novo i svjestan sam da je to tako svugdje, u svakom klubu na ovoj razini. Misliš si da ćeš izdržati do kraja sezone kada si već uzeo tu obavezu, a onda neka se s tim bavi neki drugi. Prođe ljeto, dolazi nova nogometna sezona, ti se smiriš, zaboraviš na sve ono negativno i evo tebe u jesen tamo gdje si stao krajem proljeća. I tako u krug. Ali opet, gledam te dečke koji igraju, koji treniraju, koji će napraviti radne akcije, pomoći u svemu što treba, vidim atmosferu i jednostavno ne mogu to pustiti, ne mogu se okrenuti i otići. Ja nisam taj i takav. Pokušavamo mi na skupštini u klub privući nove ljude, nove ideje, ali je to gotovo nemoguće. Neće nitko odbiti, ali ne želi ništa službeno biti u klubu. Pomoći će koliko je u njegovoj moći, bit će tu negdje kada zatreba, ali ništa više od toga. Iz tog razloga stalno smo isti u "điru". Da se razumijemo, ja se ne žalim, mene nitko ne prisiljava da činim to što činim, samo govorim kakva je situacija.
Vjerojatno je i puno teže voditi klub zadnjih godina.
- Kada se sjetim kako je bilo kada sam počeo, onda je definitivno teže. Nekad je sve to bilo baš ono amaterski, nekoliko nas je sve to vodilo, a sada ti treba knjigovođa, svaki račun provjeravaš dva puta, pa porez, pa porezna, silni papiri. Kao da vodiš jednu malu tvrtku, barem meni tako izgleda.
Optimalna liga
Iako zbog omladinskog pogona ne mogu u najjači rang županijskog nogometa, u Poletu redovno ulažu u infrastrukturu koja je iz godine u godinu sve bolja.
- Teritorijalno spadamo pod općinu Sveta Nedjelja koja nema puno djece, a znamo da je Nedešćina u Prvoj ŽNL, pa se sve usmjerava tamo. Teško je, zapravo u ovom trenutku nemoguće skupiti dvadesetak djece. No to nas ne sputava da konstantno ulažemo u naš objekt koji, po meni, ima jako dobre uvjete za treniranje i igranje. Krajem prošle godine napravili smo i tribinu, sada je bilo u planu da i na drugu stranu igrališta postavimo reflektore, ali nas je ova situacija u tome zaustavila pa smo sve prolongirali za neka bolja vremena, kada se smiri ova pošast. Isto tako obnovili smo i svu ogradu oko igrališta, tako da smatram sa smo s obzirom na sve puno uradili za naš klub, s ponosom je istaknuo Mohorović.
Polet trenutno nastupa u Drugoj ŽNL.
- To je optimalna liga za nas i ne tražimo ništa više od toga. Kada bi se mene pitalo samo bi je malo "skratio", mišljenja sam da je 14 klubova ipak previše, da bi 12 bilo idealnije za sve. Što se tiče trenutne situacije, onda sam za to da se prvenstvo poništi, da nema ispadanja u niži rang, da nema napretka u viši rang, jednostavno da krenemo na jesen ponovno u istom sastavu, dao je svoj prijedlog najviđeniji predstavnik Poleta Alen Mohorović iz Veli Turni.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
