ISTRA 1961

Veznjak pulskog prvoligaša je ulaskom početkom nastavka preokrenuo dvoboj protiv Šibenika. IVANČIĆ: NAJVAŽNIJE JE ŠTO NAKON OVE POBJEDE SAD OVISIMO SAMI O SEBI

Sad igramo s Lokomotivom dva puta zaredom i poslije još jednom. Dakle, u direktnim dvobojima imamo šanse da ih preskočimo. To je zapravo najvažnije nakon pobjede nad Šibenikom. Ovisimo sami o sebi. Ukoliko pobijedimo u srijedu, priključit ćemo se klubovima ispred sebe, da i oni malo osjete pritisak borbe za ostanak, rekao je Antonio Ivančić koji je prvo izborio jedanaesterac, a potom zabio za vodstvo

| Autor: Roberto CAR
(Snimio Dejan Štifanić)

(Snimio Dejan Štifanić)


Da su kojim slučajem gledatelji bili na "Drosini" tijekom prekjučerašnjeg susreta sa Šibenikom, zasigurno bi dio njih na poluvremenu napustio stadion pitajući se zašto je uopće došao. Nogometaši Istre 1961 igrali su loše, uplašeno, iako im je ovaj susret bio označen kao onaj "biti ili ne biti". I kao posljedica takvog pristupa stiglo je i vodstvo gostiju neposredno pred odlazak na odmor. A onda je trener Jumić povukao pobjednički potez, u igru je uveo Ivančića i Vuka, malo logičnije posložio momčad koja je dotad lutala bespućima šibenske zamke i uslijedio je "blitzkrieg". Zabili su "zeleno-žuti" tri gola u osam minuta i na koncu, nakon malo panike u završnici, proslavili četvrtu prvenstvenu pobjedu. Drugu u tri bliska ogleda sa Šibenikom, nakon uspjeha u kupu.

Gol ih probudio

- Jesmo, malo smo proslavili, ali ne pretjerano jer nas već u srijedu očekuje utakmica protiv Lokomotive. Pobjeda je važna nama igračima za samopouzdanje, ali i zbog ljestvice. Imamo utakmice svakih par dana i ne stignemo slaviti, pojasnio je Antonio Ivančić, autor preokreta protiv Šibenčana. - Bila je to utakmica s dva lica, bili smo "ispuhani" u prvom dijelu. Kao da je važnost utakmice utjecala na nas. Ušli smo rezervirano u susret, igrali alibi igru. Dodavali na sigurno, ono, ja tebi - ti meni. Rekli smo da ćemo krenuti lagano, kao da nam ne treba pobjeda, ali ispalo je da nas je probudio tek primljeni gol. Tko zna, da je ostalo 0:0 možda bi nastavili tako igrati.

Zanimljivo je da su "zeleno-žuti" protiv Šibenika u gostima i Varaždina na "Drosini" krenuli odmah jako, dominirali ali izgubili, dok su u subotu bili "ukočeni".

- Ispalo je da kad igramo dobro protiv Šibenika - izgubimo. Kad igramo lošije, kao u kupu, - pobijedimo. Ovom je prilikom bilo drugačije. Kad smo krenuli lošije, mislio sam možda opet bude tako, ali kad smo primili gol, onda sam rekao ovo je nešto drugo. Čak je i bolje da smo primili gol neposredno pred poluvrijeme. Kao što bi bilo bolje da Varaždinci nisu zaradili isključenje, da smo ostali s istim brojem igrača. Jer smo igrali lošije kad smo imali igrača više.

Bilo bi zanimljivo saznati što je trener Jumić rekao igračima na poluvremenu, jer u nastavak su umjesto "janjaca" na travnjak izašli "ratnici". I ta agresivnost je odmah urodila plodom.

- Iskreno, ne znam što je rekao. Ja sam ušao samo nakratko u svlačionicu i odmah se vratio na teren zagrijavati. Mi smo se vani zagrijavali, a onda je došla kondicijska trenerica Grebenar i rekla Vuku i meni da ulazimo odmah na početku. Da se pripremimo. Ma nije bilo dernjave u svlačionici, iako je trener imao dovoljno razloga da povisi glas. Koliko sam shvatio po suigračima, nije bilo dernjave već je samo kratko rekao zamjene i korigirao sustav.

Štogod je bilo, u nastavak su pulski igrači ušli s posve drugačijim stavom.

- Kad je Vuku i meni rekao da ulazimo, baš smo pričali na centru "samo da damo jedan gol, samo da damo gol i okrenut ćemo". Pomislio sam da će biti dobro i ako zabijemo do 85, no zabili smo odmah. Penal? Prvo je Blagojević imao loptu i došao sam po nju, ali ju je on proslijedio dalje. Potom sam se šuljao iza leđa obrane i vidio prostor te da Bande ima loptu. Ušao sam pravovremeno u prostor i to iza leđa Biliću. To je najgore braniču, kad mu suparnik dođe iza leđa i ne primijeti ga. Ja sam samo postavio nogu i on me udario, taman za penal. Tako je Rafa Paez napravio penal protiv Rijeke. Išao je izbiti loptu, a Andrijašević mu je došao s leđa. Ti već "pustiš" nogu i gotovo. Kod drugog gola mislim da je Hara pucao na gol, ali ja sam osjećao da će lopta doći meni i pratio sam akciju. Nisam baš imao osjećaj da je vidio da ulazim na drugu vratnicu, ali samo neka on puca, sve dok zabija ili asistira, super.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter