Kod ubačaja smo se previše uvlačili prema golu i ostavljali protivnicima prostor da neometano skaču na sedam-osam metara, a način na koji smo primili treći gol bio je jednostavno neshvatljiv, rekao je Prelec

Nogometaši Istre 1961 još su se jednom proveli kao bosi po trnju na gostovanju kod Lokomotive. Činjenica da je zagrebački klub u sezonu ušao s tri poraza bez postignutog pogotka, kao i da na svom terenu skoro pet mjeseci nije nikog svladao, dala je nagovijestiti prekid negativne tradicije "zeleno-žutih", ali sve je ostalo samo na nagovještaju. Luka Ivanušec vratio se na teren, a s njim Lokomotiva definitivno nije ista momčad kao bez njega i s dirigentskom palicom u njegovim rukama, sve je bilo puno lakše za pulene Gorana Tomića. No, i gostujuće početničke pogreške dale su svoj obol u konačnih 4:1 za domaćina.

- Utakmicu smo otvorili na način na koji smo htjeli. Očekivali smo da će Lokomotiva željeti što prije doći u vodstvo i tako se riješiti pritiska te smo se postavili na način da ih pričekamo na našoj polovici i potom pokušamo ugroziti iz tranzicije. Stvorili smo na taj način, pri rezultatu 0:0, tri-četiri opasne situacije koje nismo do kraja konkretizirali i ostaje za time žal, jer da smo uspjeli postići pogodak, vjerujem da bi se utakmica odvijala u skroz drugom smjeru, smatra Ivan Prelec, trener Istre 1961. - Ključni momenti bili su defanzivni prekidi. Prije prvog gola u dva se navrata nismo dobro postavili u kaznenom prostoru nakon ubačaja iz kuta, a potom su oni iz treće takve situacije poveli. Nesretna okolnost je što je Bosančić u tom trenutku bio izvan igre te nam je falio jedan igrač u toj zoni i nismo se uspjeli na vrijeme presložiti. No, najveći je problem bio što smo se kod centaršuteva previše uvlačili prema golu i ostavljali protivnicima prostor da neometano skaču na sedam-osam metara od našeg gola.

Nakon što su do prvog pogotka utakmicu držali pod kontrolom, nakon kapitulacije su "zeleno-žuti" nestali s terena i u svlačionicu su mogli otići s više od dva pogotka zaostatka.

- Istina, Lokomotiva nam osim tih prekida nije stvarala neke posebne probleme, izuzev što su se u dva navrata probili po svojoj desnoj strani, a onda nakon 1:0 narednih deset minuta nismo postojali. Taj nas je pogodak skroz "presjekao" i drugi gol bio je samo posljedica prvog. Vidljivo je kako većina naših igrača vuku neugodna iskustva iz prošlih sezona, kad bi nakon primljenog gola doživjeli totalno potonuće. Upravo nam se to dogodilo ovom prilikom te ćemo definitivno morati poraditi na psihološkom momentu, svjestan je Prelec, koji je u pauzi uspio malo stabilizirati svoje pulene. - U nastavku je utakmica bila izjednačena te smo uspjeli postići gol kojem smo težili i s kojim smo vratili neizvjesnost. Imali smo u tom trenutku određenu inicijativu i stvarali pritisak, ali onda nam se dogodio taj treći gol koji je bio jednostavno neshvatljiv. Toliki pad koncentracije teško je objašnjiv i to je bio trenutak koji je prelomio utakmicu.