Jasno je da bi svi voljeli da sve profunkcionira odmah, da "zeleno-žuti" vode bitku za Europu, a ne za ostanak. No, u životu rijetko što uspijeva na brzinu. Jedino uz veliku dozu sreće. I zato valja biti ustrajan, valja biti strpljiv. Jer dugoročni su ciljevi, na koncu, oni najvažniji 

Deveto mjesto u Prvoj HNL, tek dva osvojena boda u sedam proljetnih kola, sve manja posjeta na "Drosini" i "Demoni" koji prozivaju igrače zbog nedovoljne borbenosti te novi, već četvrti trener sezone… Nakon ovoga dalo bi se zaključiti da ni španjolski vlasnici, baš kao prethodno ni ruski, ni američki, nisu uspjeli stabilizirati Istru 1961. I doista, mnogi će razočarani navijači pulskog kluba samo odmahnuti rukom uz dobru znanu mantru, "ma sve je to ista pašta, Rus, Ameri, Španjolci. Nikad ništa od toga." Na prvi pogled izgleda da ni ova sezona, da ni ovaj vlasnik, ne mogu dobiti pozitivnu ocjenu. No, da li je to doista tako? Naravno, najveći dio navijača sve će promatrati kroz prizmu prve momčadi, iako je klub puno, puno više od toga. 

Pa opet, krenimo od prve momčadi. Krenimo od dvije dobro znane činjenice. Prva je da je Grupacija Baskonia-Alaves zatekla klub na rubu bankrota, klub koji je ostao bez gotovo kompletne momčadi. Budući da je politika novih vlasnika bila da u Puli ima isključivo mlade igrače, koji će se razvijati i stjecati potrebno iskustvo igrajući u HNL-u, bilo je razumljivo da će ljetos dovesti veliki broj igrača od kojih će trebati stvoriti momčad. Nažalost, pogriješilo se u startnom izboru igrača, pa su neki ključni (Mierez, JL Rodriguez) stigli usred jesenske polusezone, a ni po pozicijama nisu bili dobro usklađeni. I naravno, to se odrazilo na igru i na rezultat. Ključno je bilo zadržati priključak s konkurentima za izbjegavanje devetog mjesta do polusezone i onda dopunskom selekcijom ojačati momčad, ali i izglede za rezultatski iskorak.

Povezane vijesti

• Pulski prvoligaš postaje klub
• Cilj - pozicionirati pulski klub u vrh hrvatskog nogometa
• Nikola Žižić potpisao za Istru 1961