PULSKI JUDAŠI DOČEKALI PRAVE TRENINGE - Grgur Bodiš (Dejan ŠTIFANIĆ)
Vodimo evidenciju svih judaša s točno navedenim vremenom dolaska i odlaska s treninga, a usto se svima na ulazu mjeri temperatura. Dozvoljen nam je rad u parovima, ali pritom pazimo da se oni ne miješaju, već cijeli trening zajedno rade ista dvojica judaša, rekao je trener Dean Ilić
Mala dvorana u Pattinaggiju ponovno je zaživjela nakon što su se u nju vratili judaši Istarskog borca. Popuštanjem mjera koje su dotad bile na snazi, oni su s treninzima započeli prošlog tjedna, ali na otvorenom.
Vježbalo se tako u Šijanskoj šumi i na vanjskom igralištu u Pattinaggiju, dok su se članovi judo vrtića okupljali na kupalištu Stoja. Jučer su, nakon više od dva mjeseca izbivanja, svi oni opet mogli osjetiti tatami u "svojoj" dvorani.
- Počeli smo s treninzima uz striktno pridržavanje preporuka i protokola koje je izdao Nacionalni stožer civilne zaštite. Vodimo evidenciju svih judaša s točno navedenim vremenom dolaska i odlaska s treninga, a usto se svima na ulazu mjeri temperatura. Dozvoljen nam je rad u parovima, ali pritom pazimo da se oni ne miješaju, već cijeli trening zajedno rade ista dvojica judaša. Veće grupe smo prepolovili, pa jedni vježbaju u dvorani, dok drugi istovremeno trening odrađuju na vanjskom igralištu. Gledamo da se grupe ne miješaju tijekom treninga, pa je od odlaska jedne do dolaska druge pauza koja traje između 45 minuta i sat vremena, kako bismo imali dovoljno vremena da dezinficiramo i provjetrimo dvoranu, nabrojao nam je Dean Ilić, trener Istarskog borca, mjere kojih se moraju svakodnevno pridržavati.
U mnogim su se klubovima pribojavali kakav će, nakon što oni budu ponovno dopušteni, biti odziv na treninzima. U Istarskom borcu takva bojazan nije bila prisutna.
- Dobivali smo svakodnevno veliki broj upita preko mailova, telefoni su nam stalno zvonili i svi su se raspitivali o početku treninga. Interes je bio velik, roditelji i djeca jedva su dočekali da klub opet zaživi te nismo doživjeli osipanje kadra. Broj djece na treninzima je nešto manji, oko 80 posto u odnosu na ožujak, ali to je nešto s čime se susrećemo svake godine u ovo vrijeme, istaknuo je Ilić. - Neka djeca preko ljeta ne dolaze na treninge, jednim dijelom zato što im je draže kupanje od znojenja u dvorani, a drugim što se njihovim roditeljima ne da dovoditi ih, ili jednostavno to nisu u mogućnosti napraviti zbog poslovnih obveza. Neki su stoga, s obzirom da se bližimo lipnju, odlučili ovu pauzu spojiti s ljetom i treninzima će se vratiti na jesen.
Otvaranjem dvorane za sve članove kluba, Dominik Družeta napokon će dobiti društvo. Kao sportaš prve kategorije, jedan od osmorice što ih Istarska županija ima u pojedinačnim sportovima, Družeta je s treninzima u dvorani započeo već 4. svibnja.
- Dosad je na treninzima naglasak na radu bio na parteru, uz što smo radili tehniku i borbu za gard, dok ćemo se sada više okrenuti stojećem položaju. Moram priznati da ova pauza na Družeti nije ostavila preveliki trag, brzo je pohvatao sve konce i stvarno dobro izgleda. Vidi se na njemu da se zaželio juda, a kad s takvim stavom i pun elana dođeš na trening, onda sve ide mnogo lakše i brže. Ima dovoljno vremena da se spremi najbolje što može, jer prije rujna sigurno neće biti ništa od natjecanja, kako onih na međunarodnoj sceni, tako ni ovih lokalnih koja mi organiziramo, smatra Ilić. - Što se tiče starije grupe judaša, s njima nećemo ništa forsirati, već ćemo krenuti s tri treninga tjedno u dvorani, dok ćemo ostale odrađivati vani. Lokacija će ovisiti o planu rada, pa ako taj dan na programu imamo kondicijski trening s dužim trčanjem, onda ćemo se naći u Šijanskoj šumi, dok ako će se raditi na snazi, brzini i koordinaciji, onda ćemo to odraditi u Pattinaggiju.
Kad su se spominjali sportaši kojima pogoduje pandemija izazvana koronavirusom, u prvi plan su se gurali oni koje su mučile određene zdravstvene tegobe, jer su tako dobili neplanirano vrijeme da ih zaliječe. U tu grupu u Istarskom borcu spada Lara Kliba, prvo žensko ime kluba. Ona je početkom godine operirala koljeno, ali oporavak zasad ne ide u željenom smjeru.
- Kad pukne meniskus, dvije su opcije, jedna je da se izvadi taj puknuti dio, a druga je da ga zašiješ. Za razliku od vađenja kad cijeli proces ide puno brže, kod šivanja je oporavak dugotrajniji, ali kad god je to moguće, nastoji se spasiti taj meniskus. Što će se napraviti ovisi i o mjestu gdje je puknuo, jer ako se to dogodilo tamo gdje ga je nemoguće "zalijepiti", onda je vađenje jedina opcija. Lari je puknuo točno na graničnom mjestu i doktor se odlučio za šivanje kako bi ga spasio, sa čime smo se svi složili jer uvijek gledamo da napravimo sve što možemo kako bismo dugoročno sačuvali zdravlje sportaša, naglasio je Ilić. - Na žalost, kad je nakon odrađene rehabilitacije Lara krenula s trčanjem, opet je "osjetila" koljeno i sad treba napraviti magnetsku rezonancu da se vidi točno što je. Možda je samo bolno reagiralo na podražaj i nije ništa strašno, ali postoji i mogućnost da se meniskus koji je šivala nije dobro zalijepio. U tom će ga slučaju morati izvaditi, što će značiti da smo ovo vrijeme nepotrebno izgubili, ali tko je to mogao znati.