TRČANJE
SENAD HODŽIĆ: Utrka "Put oko Pazina za 80 minuta" je bila okidač
Te 2000. godine počela se u nama rađati ideja o avanturističkim utrkama. Danas sam zadovoljan što nas u Trickerima, koji su osnovani 2005. godine, ima 40-ak i kako djelujemo. Organiziramo desetak utrka na godinu plus devet kola zimske lige trčanja. Individualno trčimo svašta, a bili smo na većini većih maratona u svijetu, kaže predsjednik Trickera Senad Hodžić
Jedna od aktivnijih sportskih udruga, ne samo u Gradu Pazinu već i na području cijele Istre je Sportsko društvo Trickeri Pazin. Iako su počeli trčati po raznim utrkama još krajem 2000. godine, tek pet godina kasnije osnovana je udruga, a jedini im je cilj bio da se malo organiziraju, da grupno treniraju i da se pripremaju za sve outdoor manifestacije, odnosno avanturističke utrke.
Prva utrka u Ljubljani
- Svi smo mi iz društva bili u nekom sportu, bavili smo se uglavnom timski, a onda je ekipa iz Pazina 2000. godine organizirala utrku "Put oko Pazina za 80 minuta" i tu smo počeli otkrivati jedan drugi svijet sporta. Počela se u nama rađati ideja avanturističkih utrka i nekoliko nas se prijavljivalo na te utrke koje smo odradili, ali bilo je to bolno. Ako smo ih i završili, bilo je to na rubu odustajanja i jako smo patili. Iz tog razloga 2004. godine smo odlučili sve podignuti na jednu višu razinu i krenuli smo trenirati s nekim ciljem, baš smo se pripremali kako treba i kontinuirano. Prvi cilj, a samim tim i prva utrka, nam je bio polumaraton u Ljubljani. U međuvremenu smo poželjeli i mi napraviti utrku u štafeti od Pazina do vrha Učke. Osim nas četvorice koji smo bili prijatelji, javili su se Ozren Rnjak i Ivan Stanić koji su bili najbolji maratonci i to nam je bilo baš ono, efekt woow. Pitali smo se kako ćemo mi s njima sada trčati, oni iskusni, najjači, a mi totalni amateri. Iduće, 2005. godine, bilo je to na skijanju, odlučilo smo osnovati udrugu i tu je sve krenulo malo ozbiljnije. Zanimljivo je kako nas je na skijanje stalno vozio Mauricio Krizmanić pa smo, već kada je i on bio tamo, u udrugu uključili i njega kao šofera. Čisto da ga ne odbacimo, a kasnije se ispostavilo da je među boljim članovima udruge po rezultatima, prepričao je povijest nastanka Trickera njezin trenutni predsjednik Senad Hodžić.
A onda je sve krenulo kao lavina.
- Udruga je svakim danom bila sve veća, pozvali smo sve ljude koji vole avanturu i trčanje da nam se pridruže i odjednom smo imali i po pedesetak utrka godišnje. Sjećam se prve utrke Trickera, bilo je to 2005. na Mosoru. Mislim da nas je bilo sedam, a meni je u nekim gojzericama tijekom utrke otpalo šest noktiju s noge. Valjda je to bila neka dobrodošlica, koja me na sreću nije obeshrabrila. Sjećam se kako smo razgovarali o utrci po Velebitu i bilo nam je fascinantno kako to ljudi mogu trčati oko 140 km od Starigrada Paklenice do Senja. Pitali smo se da li bi to mogli i mi napraviti te smo, prvenstveno iz znatiželje, to i ostvarili. To su te godine kada misliš da možeš sve, kad ti je sve avantura, kad si "nabrijan" i kad si najjači od svih. Organizirali smo i našu prvu utrku kao udruga, nazvali smo je "Pazinčica clearwater revival", u kojoj jedan sudionik trči, a drugi vozi bicikl i to rade naizmjenično, da bi se na jesen rodila i ideja o zimskoj ligi trčanja. Počelo je kao liga grada Pazina i imala je četiri kola, a sudjelovalo nas je 14. Sljedeće godine priključio se Sv. Petar u šumi, a broj trkača se povećavao i od nas stotinjak, koliko nas je bilo 2001. godine, došli smo 2013. godine do brojke od ukupno 700 sudionika u ligi, odnosno oko 350 po utrci. Priključili su nam se i razni gradovi kao domaćini utrka, Poreč, Vodnjan, Medulin, Rabac... a vrijedi spomenuti da smo rekordan broj natjecatelja imali u Poreču kada se na startu pojavilo 485 trkača.
Trickeri trenutno broje 40, više ili manje, aktivnih članova.
- Zadovoljan sam koliko nas ima i kako djelujemo. Organiziramo desetak utrka na godinu plus devet kola zimske lige trčanja i mislim da je to optimalno za nas u jednoj godini. Individualno trčimo svašta, a bili smo na većini većih maratona u svijetu. Počevši od Beča, Pariza, New Yorka, Barcelone, Berlina, Rima, Istanbula, Trevisa... Spomenut ću da najbolji rezultat na tim trkama, gledajući samo Trickere, za sada ima Mauricio Krizmanić koji je maraton u Trevisu istrčao za 2:45 sata. To se možda ne čini neki dobar rezultat, ako znamo da je svjetski rekord tek nešto iznad dva sata, ali tu se radi o rekreaciji, o rekreativnom trkaču pa je ovo vrhunski odrađen maraton. Od jačih utrka organiziramo Brtonigla adventure trek, Lim Bay Challenge i Light run Funtana, a vrijedi spomenuti i trku u vodenom parku Istralandia gdje se spuštamo s toboganom prema cilju, u Balama odnosno autokampu Colone, ISAP run u Tinjanu, do sada smo radili i Istrian Wine Run, tako da ima toga, istaknuo je Hodžić.
Pazinčica sigurno ostaje
Većina ovih utrka neće se sad održati zbog poznate situacije izazvane koronavirusom.
- Nažalost to je tako i žao nam je zbog toga. Zimska liga je završila 1. ožujka i to smo okončali onako kako je i planiramo, neke smo utrke definitivno otkazali za ovu godinu, neke smo prebacili na druge datume, pa ćemo vidjeti što će se od toga uspjeti održati. Turističke kuće i turističke zajednice gradova i općina su nam partneri u organiziranju utrka, a kako sada situacija s turizmom nije bajna, ne znamo koliko će oni biti spremni i imati mogućnosti i dalje biti u tom projektu. Iz tog razloga teško nam je bilo što planirati za ovu godinu. Ipak mogu reći, zapravo mogu potvrditi, da će se Pazinčica clearwater revival definitivno održati. Za sada smo postavili novi datum, to je 7. lipnja i nadamo se kako ćemo biti u mogućnosti da ju odradimo, a ako se ne bude moglo, opet ćemo je premjestiti na neki naredni datum. To je utrka koja je tradicionalna, koja je dio Trickera od 2005. godine i ne želimo da se prekine niz. Osim toga, definitivno će se održati i zimska liga na zimu, sa sponzorima ili bez njih.
Unatoč problemima oko organizacije utrka, predsjednik Trickera je optimist.
- Vjerojatno će biti teško organizirati naše tradicionalne utrke pa će ova godina možda proći bez većine njih, ali sam siguran da ćemo, čim se mjere ukinu, organizirati nešto u hodu. Nešto spontano, da se nađemo, da se pokrenemo i nastavimo živjeti trčeći. Do onda neka svatko od nas trči i trenira samostalno, to još uvijek možemo i neka spreman dočeka novo okupljanje, poželio je za kraj Senad Hodžić.
Ekspanzija trčanja
- Mi smo u principu samo pratili svjetske trendove, ali s deset godina zaostatka, kao što je to u svim segmentima života. Vani se trčalo i ranije, a onda smo mi poprimili takav stil rekreacije. Kada smo se mi Trickeri tek počeli okupljati, malo je tko trčao, ali onda se naglo sve proširilo, postalo je trend trčati. Zašto? Ne znam, velike sportske kompanije koje se bave prodajom obuće i odjeće su to gurale, ljudi koji se nikada nisu bavili sportom počeli su tražiti neki vid rekreacije, a za trčanje ne treba puno ulagati pa se krenulo s tim. Propagirao se zdrav način života, a ako na poslu sjediš osam sati, onda je trčanje odličan nadomjestak.
Naziv udruge prilično je zagonetan. Kako je nastalo ime Trickeri?
- Prije svega želim da se zna da to nema nikakve veze s trčanjem i onim čime se naša sportska udruga bavi. Bili smo šesti razred i prijavili smo se na neki malonogometni turnir koji se organizirao i morali smo odabrati neko ime. Jedan od nas je imao sportsku majicu na kojoj je pisalo Tricker. Kako nam engleski u to vrijeme nije bio jača strana, mi smo to čitali kako se piše i prijavili se kao Trickeri. Kako je poslije bilo još turnira u raznim sporovima, to je nama ostao zaštitni znak. Osnovali smo udrugu i nekako spontano i sasvim prirodno nametnulo se to ime kao krajnje rješenje, pojasnio je Senad Hodžić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
