Svake godine bar jedno veliko natjecanje. Zapravo, svake godine najveće svjetsko natjecanje. To je već godinama "normalan dan u uredu" za najboljeg hrvatskog biciklističkog suca i jednog od najboljih svjetskih sudaca, Puljanina Bruna Valčića. Prošle je godine Valčić sudio na Olimpijskim igrama u Tokiju, svojim drugim igrama nakon Londona 2012. godine, a ove će mu godine kruna biti treći nastup na Tour de Franceu. Najvećoj i najprestižnijoj trotjednoj biciklističkoj utrci. Ono što je u tenisu Wimbledon, u biciklizmu je borba za žutu majicu.

Prva sutkinja

- Ovo će mi biti osmi veliki tour, četiri sam puta bio na Giru, sad ću treći puta suditi Tour, a imam i jednu Vueltu te dva nastupa na olimpijskim igrama. Predsjednik sudačkog žirija bio sam po jednom na Touru (2016.) i na Vuelti (2015.). Samo na Giru nisam bio predsjednik žirija, bio sam tri puta član žirija i jednom VAR sudac, s neskrivenim je ponosom Bruno Valčić iznio samo one najveće biciklističke utrke na kojima je sudio. Miran, staložen, precizan u odgovorima, svakom rečenicom pokazuje zašto je već godinama član biciklističke sudačke kreme, uskog kruga najboljih koji sude najveće svjetske utrke.

Ovogodišnji Tour de France bit će poseban i po sudačkoj postavi?

- Ove godine ću na Touru biti član žirija, a predsjednica žirija će prvi puta u povijesti biti žena, Francesca Mannori. Nikad žena nije bila predsjednica žirija na jednom od tri velika toura, a ta je čast sad pripala Talijanki koju dobro poznajem, radio sam već s njom i dobro surađujemo te sam uvjeren da će napraviti dobar posao. Iako ga u stvari radimo svi zajedno kao ekipa, predsjednik ga ne može sam raditi. Ove godine startamo u Danskoj, u Kopenhagenu. Već u utorak letim za Kopenhagen, a u petak je start Toura. Prve tri etape, u petak, subotu i nedjelju, vozit će se u Danskoj, u ponedjeljak je prvi dan odmora tijekom kojeg će biti transfer u Francusku, preciznije u Lille blizu belgijske granice, odakle će startati četvrta etapa.

Glavni favoriti ovogodišnjeg Toura su Slovenci, branitelj naslova i dvostruki uzastopni osvajač Toura Tadej Pogačar i trostruki osvajač Vuelte Primož Roglić. Da je netko prije pet, šest godina prognozirao da će mala Slovenija imati takve asove… Bez obzira što smo mi u Hrvatskoj znali koliko Slovenci ulažu u biciklizam.

- Očigledno se u slovenskim klubovima radi dobro. Uostalom, slovenska škola biciklizma je oduvijek bila jaka. Još u jugoslavenskoj reprezentaciji su od šest vozača uvijek njih četiri ili pet bili Slovenci. Tako da se znalo da je Slovenija jaka, uvijek je imala tu posebnu školu biciklizma. Tamo još u osnovnim školama imaju u svojim nastavnim programima biciklizam. Radi se svjesno i zato je to tako. Onda s vremena na vrijeme "isplivaju" neki talenti. I nisu to samo Pogačar i Roglić, tu je i Matej Mohorič koji itekako može slaviti na prestižnim utrkama. Uostalom ove je godine pobijedio na utrci Milano - San Remo. To su vozači koji dobivaju velike utrke, a tu je i sjajni sprinter Luka Mezgec. Tu se vidi da je to cijela jedna generacija izvanrednih vozača koji mogu napraviti velike stvari.

Slovenci i ostali

Glavno pitanje uoči ovogodišnjeg Toura je može li ovog puta Roglić "skinuti" Pogačara?

- Sve je moguće, ali ako sve bude kako treba, mislim da neće. Roglić ipak nije toliko jak u brdima. Budući da su ove godine na Touru samo dva kronometra od kojih je prvi na početku u Kopenhagenu duljine 13 km, a drugi je duljine 40 km pretposljednji dan, odnosno dan uoči Pariza, teško. Roglić bi tu mogao nešto dobiti, ali ne koliko bi, po meni, Pogačar njega mogao ostaviti u brdima. Ne treba zaboraviti da ima osam etapa u kojima se u cilj dolazi na manjim ili većim usponima. Ove godine je Tour vrlo težak.

Koji su ostali favoriti, osim Slovenaca?

- To su uvijek oni isti. Oni koji obećavaju, ali nikad ništa ne naprave. Poput braće Yates, Simona i Adama. Stalno su tu negdje, ali nikako da pobijede na jednoj velikoj utrci. Tu su i oni koji su pomalo na zalasku karijere poput Naira Quintane. On je vječiti favorit koji je na kraju dobio samo onaj jedan Giro. I to je dobio, neću reći na prijevaru, ali skoro. Kad je bila neutralizacija etape, a on je bio u bijegu pa je dobio minutu prednosti i na temelju toga je na koncu slavio. Chris Froome starta za ekipu Israel, sad je pokušao voziti Kriterij Dauphine, ali nije uspio završiti jer još nije zaliječio one ozljede koje je zadobio nakon onog teškog pada. Uostalom ima već i 37 godina, tako da ne očekujem da će on biti među prvih 10 u ukupnom poretku. Osim njih uvijek su tu neki vozači koji bi mogli "zabaviti", kao Wout van Aert koji je Roglićev suvozač i koji može uvijek "skinuti" neku etapu i napraviti malo "cirkusa". Zatim Mathieu van der Poel… a ima i vozača koji će ići na osvajanje etapa. U sprinterskoj konkurenciji u prvom su planu Fabio Jakobsen, Jasper Philipsen, a i Peter Sagan je opet u igri. Nedavno je pobijedio etapu u Švicarskoj. Caleb Ewan iz Australije je također dobar sprinter. Svi glavni sprinteri su tu.

Kakva je ove godine situacija s pandemijom koronavirusa na Touru? Hoće li biti nekih ograničenja ili se može slobodno kretati i ponašati kao prije pandemije?

- Ograničenja su i dalje aktualna. UCI je početkom godine donio pravilo, kao vjerujem i drugi sportovi, po kojem se i dalje rade PCR testovi. To vrijedi za nas suce i za vozače. Trebam sad napraviti PCR test prije odlaska i radit ću ih svaki od tri ponedjeljka kad su slobodni dani. Biciklisti će ga maltene raditi svaki dan. To je nužno jer je sad nedavno na utrci Kroz Švicarsku bilo pozitivnih osoba. Moramo nositi maske na utrkama, mi i u autu, a i dalje će se paziti na distance, ograničiti koliko bude moguće velika okupljanja. Covid-19 još nije gotov.

Povratak MTB utrkama

Na Touru dolaze svi najbolji svjetski biciklisti, ali da li se pojavilo neko novo ime u biciklizmu ove godine?

- Australac Jai Hindley koji je pobijedio na Giru d'Italia ove godine nije novo ime. Već je bio tu negdje, vrtio se među vodećima. On sad ne vozi Tour, ali recimo kad bi vozio, ne vidim ga u top10. Znači vozač koji je osvojio Giro to može napraviti samo zato jer tamo nisu bili svi ovi vozači koje smo prethodno spomenuli kao favorite na Touru. Ne vidim neka nova imena koja su se profilirala ove godine.

Vaš sudački put je više nego impresivan, svake ste godine sudac na najvećem natjecanju?

- Da, tako ispada, iako se sad mi suci više rotiramo pa ne sude uvijek istih 15 - 20 sudaca one najveće utrke. Lani sam bio na Olimpijskim igrama u Tokiju, ove sam godine već sudio utrku Pariz - Nica, isto lijepa trka na kojoj je pobijedio Roglić. A odmah nakon Toura idem na klasiku San Sebastian i drago mi je da to idem suditi jer to je jedna od malobrojnih klasičnih utrka na kojoj nisam nikad sudio. To će mi biti premijera. Ostalo? Sudio sam ove godine dosta toga, bio sam na utrci Oko Turske, Oko Mađarske… sudim Njemačku krajem kolovoza. To je utrka koja traje pet dana i stupanj je niža od World toura. Radim uvijek i bike kontrole. Ja sam među samo desetak sudaca UCI-ja koji to rade. Kao bivši UCI sudac u MTB-u dosta me često šalju na svjetske kupove. Prošli sam mjesec bio na svjetskom kupu u Austriji i u Njemačkoj. Tako se malo vraćam onome što sam nekad sudio jer ja volim brdski biciklizam.

MTB su ipak specifične utrke?

- Zanimljive. Meni su to vrlo zanimljive utrke. Uski je krug favorita i sve više publike to prati. MTB je nastao kao pokret za rekreaciju ljudi koji nisu željeli voziti 150 - 200 kilometara, ali se s vremenom pretvorio u to da utrke svjetskog kupa traju 25 do 30 km, ali su na jako visokom nivou i ne može bilo tko pobjeđivati na tim utrkama, dodao je Valčić.

Zadužen i za rendgen bicikle

Bruno Valčić je jedan od malobrojnih sudaca koji na velikim utrkama kontrolira bicikle prije i nakon utrke. Odnosno skenira bicikle radi sprječavanja prijevara sa skrivenim "motorima".

- Na Touru će osim standardnih kontrola bicikala s tabletom, gdje se kontroliraju bicikle svih vozača prije starta, biti i rendgen. Lani smo na Olimpijskim igrama u Tokiju prvi puta koristili jednu novost, pokretni rendgen. To je kao kad tabletom skeniramo biciklu, ali puno sporije. Skeniramo ga rendgenom s tim da smo mi zaštićeni adekvatnom odjećom i taj postupak kod skeniranja jedne bicikle traje 15-ak minuta. Treba imati živce da se to polako pregleda. Ranije smo imali "mašinu" koja je bila kao neka prikolica. Kućica u kojoj smo biciklu fiksirali i hermetički zatvorili te bi putem kompjutera rukovodili rendgenom koji bi skenirao cijelu biciklu, dok bi mi to pratili vani, izvan te kućice. No, to je postalo preskupo, a i neke države zabranjuju ulaz s tim kućicama pa se to ne može niti provoditi u svim državama. Ovako se s tim pokretnim rendgenom može raditi bilo kad i bilo gdje. U Tokiju je to bilo dosta uspješno.

Da li je bilo pokušaja varanja u Tokiju?

- Ne, nije bilo. Zna se da se na tako velikim utrkama bicikle kontroliraju pa klubovi, odnosno sami biciklisti, ne pokušavaju varati. Jer da se tako nešto otkrije, izbio bi skandal. Ali to se mora stalno kontrolirati i to na svim velikim cestovnim natjecanjima, kao i na BMX-u i na pisti. Samo zato da se biciklistima da do znanja da je UCI prisutan i da kontroliramo. Oni ne znaju što mi to točno možemo naći pa nitko ne želi riskirati, pojasnio je Valčić.

Povezane vijesti

• Bruno Valčić glavni sudac Tour de Francea 2016.
• Dan kad su lampice bile na maksimumu
• Bruno Valčić ponovno na čelu sudačkog žirija ovogodišnjeg Tour de Francea