Svi smo sanjali taj Umag, koji je teniski grad i za bilo kojeg klinca, a kasnije i seniora, predstavlja nešto važno. On je na mapi zbog tenisa. Dakle, Umag je sinonim za tenis, vrh. I godinama je tako bilo. Meni se tu dogodilo puno toga lijepoga, imam vrlo pozitivne uspomene iako nije bilo titule, nikad ni finala, kaže Ljubičić

Svečano je bilo u petak navečer uz bazene hotela "Sol Garden Istra". Uvod je bio dokumentarni film "30 godina ATP turnira u Umagu", potom su predsjednik Grupacije Lukšić Hrvatska Davor Lukšić i predsjednik uprave Plave Lagune Neven Staver u društvu umaškog gradonačelnika Vilija Bassanesea najzaslužnijima podijelili monografiju "30 godina". Među inima, dobili su ih direktori turnira Slavko Rasberger, Vanja Božičković i Lawrence Frankopan, tri domaća igrača koji su obilježili turnir, Goran Prpić, Goran Ivanišević i Ivan Ljubičić, predstavnici sponzora, čak i pisac ovih redaka, koji je prvi put ušao u ured direktora Rasbergera u 1991. godine, ispratio sve turnire od 1992. i cijelu profesionalnu karijeru Ivana Ljubičića. Ovo je Ivanova priča o umaškom turniru, Rasbergeru, Rogeru Federeru...

- Trideset godina. Nije to mala stvar. Nažalost, nisam ga uspio osvojiti, bilo je problema i to ne samo jednom. Tu sam ostvario prvu pobjedu, dobio Španjolca Tomasa Carbonella. I onda sam igrao s Gugom Kuertenom u osmini finala. Govorili su mi, možeš ti njega, on je tvoje godište. I onda Guga sljedeće godine osvoji prvi od tri Roland Garrosa. Svi smo mi odrasli sanjajući da ćemo jednog dana igrati Umag. Jer, postojao je Indoors u Zagrebu, ali Umag je uvijek bio prvi i ostao je nakon Indoorsa. I svi smo sanjali taj Umag, koji je teniski grad i za bilo kojeg klinca, a kasnije i seniora, predstavlja nešto važno. On je na mapi zbog tenisa. Dakle, Umag je sinonim za tenis, vrh. I godinama je tako bilo. Meni se tu dogodilo puno toga lijepoga, imam vrlo pozitivne uspomene iako nije bilo titule, nikad ni finala.

- Ne možeš u Hrvatskoj igrati tenis, a da nisi prošao kroz Umag. Evo, idemo od Katora. Tata Marko i ja smo prvi put bili u Umagu 1991. godine. U Sloveniji su bile barikade. Rekli su nam, "tenkovi su, ajmo crta! Vratite se nazad prije nego što krene". Sjećam se da sam iz automobila vidio tenkove. Izgubio sam od Slovenca Dolečeka. Točno se sjećam, ispimplao me, dizao je balončiće... Imao sam 12 godina. Sjećam se čak i terena na kojem smo igrali, na srednjem od tri centralna terena. Sjećam se prvog umaškog finala, dva Gorana... Sjećam se i svog prvog ATP boda u Ičićima, dobio sam Branislava Galika, bio je 360. na ATP ljestvici. Imao je dugu kosu...

Povezane vijesti

• ATP Muenchen: Dodig poražen u četvrtfinalu
• ATP: Karlović bez finala Istanbula
• ATP PEKING: Dodig i Mektić u polufinalu