Hina
U svaku od svojih 13. dosadašnjih prvoligaških sezona, Istra 1961 ulazila je "dizelaški". Pripreme bi se odradile kako bi se odradile, momčad se slagala u hodu, a igrači su dolazili na "Drosinu" i odlazili s nje u trenucima kad se borba za prvenstvene bodove već dobrano zahuktavala. Shodno tome, iz godine u godinu u Puli je bila aktualna priča o "prvim mačićima" koji bi poprilično lako završili u vodi. Dugo se znala čekati premijerna pobjeda, najviše u sezoni 2010/2011, kad je ona stigla tek u 13. kolu u kojem je na Verudi pogotkom Matea Sušića svladan Karlovac.
Znala je "ćorava koka" nekad i zrno pogoditi, pa su tako "zeleno-žuti" jedan jedini put u sezonu ušli pobjedom, a tih 3:1 nad Slaven Belupom izborenih 11. srpnja 2015. godine, donio im je i prvo mjesto na ljestvici. Boravak na vrhu bio je kratkog vijeka, jer je već u sljedećem kolu stiglo bolno prizemljenje u Kranjčevićevoj, gdje je Lokomotiva slavila sa 6:1. Uslijedilo je iznenađujućih 4:1 na "Drosini" s Hajdukom, da bi se potom stvari vratile "u normalu" i turbulentna sezona okončana je uspješnim kvalifikacijskim ogledima sa Šibenikom.
Naredne tri sezone prva pobjeda izborena je u osmom (dvaput) i sedmom kolu (jednom), a svi predznaci su ukazivali na to da niti ove neće biti puno bolje. Dosadašnji tijek prijelaznog roka obilježila je inertnost Grupacije Baskonia-Alaves, odnosno ljudi koji su zaduženi da "amenuju" dolazak pojačanja u Pulu te umjesto osnaženja igračkog kadra, svjedočili smo periodu kroz koji su se preplitala oklijevanja i taktiziranja. Vrijeme je curilo, igrači nisu dolazili i bez obzira što je stručni stožer, na čelu s novim trenerom Ivanom Prelecom, radio dobar posao, igrački kadar koji su imali na raspolaganju obećavao je samo jedno, novu sezonu prožetu grčevitom borbom za ostanak.
S popriličnom skepsom ispraćeni su "zeleno-žuti" put Splita i premda su na Poljudu doživjeli očekivani poraz, način na koji su se suprotstavili Hajduku, koji je nakon šokantnog ispadanja iz Europe smijenio trenera i tu utakmicu morao dobiti pod svaku cijenu, nudio je određenu dozu optimizma. Trenerski potpis bio je vidljiv te se dalo zamijetiti što Prelec traži od svojih pulena i kako bi u njegovim vizijama igra Istre 1961, kad sve kockice mozaika legnu na svoje mjesto, trebala izgledati. No, isto se tako, premda su se igrači trudili trenerove zamisli pretočiti u izvedbu na terenu, mogla uočiti kvalitetna limitiranost momčadi koja je istrčala na splitski travnjak.
U globalu to nije loše izgledalo, stvarali su "zeleno-žuti" i prilike, ali ono što je nedostajalo bila je konkretnost. Nju je pulska momčad dobila u liku Marija Ćužea, koji je zorno pokazao kako je nekad i jedan igrač dovoljan da jezičac vage pretegne na nečiju stranu. Nije Istra 1961 u Zaprešiću odigrala partiju za pamćenje, ruku na srce bila je to lošija predstava od one splitske, ali greške koje su napravljene u obrani "keramičari" nisu znali kazniti, odnosno nije im dao Lovro Majkić, a onda je njegove obrane naplatio Ćuže. Premda mu je to bio debi među "velikim dečkima", 20-godišnji posuđeni igrač Dinama nije se uplašio već je potvrdio Prelecove riječi o hitrom ofenzivcu koji zna igrati i koji će Istri 1961 osigurati okomitost za kojom na "Drosini" teže.