PIŠE ROBERT MATTEONI

Otkrivanje Istre (i Marsovog polja)

Robert Matteoni (Snimio: Milivoj Mijošek)

Robert Matteoni (Snimio: Milivoj Mijošek)


Baš treba to naglasiti. Pisao sam prije par tjedana o impresivnoj reakciji Hrvatske nakon potresa na Baniji. Može naravno uvijek netko locirati, naznačiti i onda jahati na valu neke negativne priče. No, naši su ljudi, kao i mnogi izvan granica Hrvatske, pokazali humanost, osjećaj za pomoć unesrećenima, ne samo ono reda radi, nego sa potpunim suosjećanjem. Iz izjava dobrih i poniznih stanovnika područja pogođenih potresa, čija skromnost i iskrena zahvalnost u silnoj muci koja ih je snašla, mogu biti snažna poruka o pravim životnim vrijednostima kojima bi društvo u ovoj zemlji trebalo stremiti, jasno se vidi koliko im ta iskrenost u pomaganju znači. Kada se na sve te reakcije gleda, naravno, možete forsirati priču o onom što nije dobro. Nažalost u takvim dramatičnim i ekstremnim situacijama jednostavno uvijek ima prostora za primjere nedobrog. No, zašto njima dati prioritet ukoliko je kudikamo više dobrih primjera nečega. Ili zašto ionako tešku priču bojati negativnim tonovima i dodatno je otežavati, umjesto da se iz nje pokušava afirmirati i dodatno poticati dobro.

Treba naglasiti, i biti ponosan i našom lokalnom stranom priče. Na to kako je Istra jasno, konkretno, radno i punog srca reagirala. I kada pročitam ili čujem u elektronskim medijima kako se stanovnici Banije zahvaljuju (i) Istrijanima, i kada čitam recenzije jednog znanog zagrebačkog glazbenog kritičara kako bi se odmah preselio u Istru da može živjeti u tom komadu raja, i kada na razne načine dopiru iz drugih krajeva Hrvatske odjeci javno sve istaknutijeg respekta svim društvenim značajkama, vrednotama i stilu života u Istri, onda se doista morate osjećati dobro i ispunjeno.

Evo nam Marsovog polja

Osjećaj zadovoljstva obuzeo me i u petak prijepodne kada sam dobio pouzdanu informaciju, iz najbližih izvora, da je Vlada Republike Hrvatske, napokon, prepustila (darovala) vlasništvo zone Marsovog polja Gradu Puli. Ono što se nije dogodilo u rujnu 2018. godine, kada je Vlada zasjedala u Puli, a očekivalo se kao formalnost, zaključeno je dvije godine 28 mjeseci kasnije. Marsovo polje, koje je kroz Ministarstvo Obrane bilo pod državom, sada je predano Puli, kao i brojne druge nekretnine koje su i tada (rujan 2018.) darovane gradu da ih iskoristi za svoje projekte i stave u korist zajednici.

To je, gledano iz sportskog kuta, a ne samo lokal patriotskog konteksta, izvanredna stvar. Na području Marsova polja predviđena je urbanističkim planovima već odavno zona sporta i rekreacije. Više od 10 godina to se drži idealnim mjestom da se u neposrednoj blizini stadiona (centra) Aldo Drosina izgradi nogometni kamp. Rješenjem kojim se MP daje Gradu praktično je svladana najteža prepreka da se napokon konkretno pokrene projekt nogometnog kampa. Htjeli su to izgraditi i bivša dva vlasnika Istre 1961, Mihail Ščeglov i Michael Glover sa partnerima, ali je svaki nacrt i ideja realizacije padala na blokadi države da se zemljište dodjeli Puli. Tek kad se to dogodi može se onda razviti ideja koncesije i gradnje sportskog kampa. U kontekstu razvoja nogometnog sporta u Puli i Istri, pogotovo sada, taj je projekt od krucijalne važnosti. Zašto? Možemo to proanalizirati temeljem aktualnosti.

Zbog strogih epidemioloških protokola, koji se nadovezuje na brojne posljedice pandemije (ugroza zdravlja ljudi, ekonomski gubici, svekolike blokade…), klubovi koji su inače putovali u inozemstvo na pripreme, ostali su u Hrvatskoj. Preciznije rečeno, većina ih je došla u Istru. Nije da prije neki nisu dolazili, nije da Istra već od kraja 1980-tih nije bila lider zimskog nogometnog-sportskog turizma u bivšoj Jugi, a nije ni da su svi imali love za letjeti u Tursku Antalyju, u Španjolsku, Portugal i druge atraktivnije i bitno skuplje destinacije. No, jest da je Istra proteklih desetak godina ipak podigla razine standarda svojih objekata, poboljšala je i infrastrukturu (terene, dvorane…), prometno je europski sređena i sada su, ajmo reći simbolično, svi otkrili jednu drugu dimenziju pripremanja i boravka na poluotoku. Nakon što je Rovinj izgradio fantastične hotele, Poreč se nastavio modernizirati, kao i Pula, pa Umag itd, zapadni dio Istarske rivijere postao je i te kako konkurentan inozemnoj konkurenciji u smislu smještaja. Iz Dinama, Osijeka i drugih klubova u tom smislu čitamo hvalospjeve ovih dana. Dijelom je zadovoljstvo potencirano i činjenicom da su pripreme u Istri praktične i zbog blizine, i zbog domaćeg okruženja ali i pogotovo zbog financijske isplativosti. O čemu će klubovi, pogotovo nakon pandemije, ubuduće i te kako debelo voditi računa.

Uložiti više za dobiti više

Ono što sada u Istri, svi oni koji se bave i tim vidom turističkog biznisa, ali i akteri nogometnog sporta koji su naslonjeni na tu industriju, moraju učiniti i iskoračiti to je izgradnja kvalitetnih terena. U današnje vrijeme kvalitetan travnjak, na kojem se može non stop trenirati i unatoč vremenskim uvjetima, temeljan je adut. Da bi recimo Medulin, sa sportskim centrom Arena, postao magnet i za velike hrvatske ali i europske klubove, nužno treba da od 6 terena barem tri budu visokog standarda. Takav teren košta ukupno 3,5 milijuna kuna (sa drenažom), ali su njegove isplativosti kroz realno vrijeme korištenja, višestruke. Kvaliteta travnjaka, kažu nam oni koji su bili u Antalyji je presudni faktor da klubovi iz svih zemalja Europe hrle na tu tursku rivijeru. I kad je više klubova, uz dobar smještaj i terene, onda je mogućnost igranja utakmica velika. I to je onda recept za milijunske promete i zarade, za radna mjesta i dodatni poticaj razvoju turizma te sporta.

Odlična je vijest da Grad Poreč ulaže po fazama u gradnju kampa u zoni sporta oko stadiona Veli Jože odnosno dvorane Žatika. Umag je već u nogometnom centru napravio niz terena i privukao podosta klubova na pripreme. Rovinj je prije više godina iskoračio gradnjom novih terena iza Valbrune, a uz sjajne hotele visoke kategorije te dolazak velikih momčadi (i reprezentacije), već sada se iskazuje potreba da se grade novi tereni. I koji trebaju biti još kvalitetniji. Taj ulog traži jaku akciju, ali su zato i profiti od tog pristupa ogromni.

Pulska akcija

U Puli imamo jedinog nogometnog prvoligaša. I sukladno odnosima ekonomije, demografije, urbanih dimenzija, teško će neka druga sredina moći narasti do nužnih standarda za prvoligaški klub. Istra 1961, unatoč svim obezvrjeđivanjima, je od 2009. godine stalni sudionik prve lige. I kao klub je iskoračila u svim segmentima izuzev prve momčadi. Istra je danas stabilan financijski subjekt, ima omladinsku školu u punoj ekspanziji. Kao takva postala je vrlo zanimljiva i djeci (roditeljima) iz drugih centara Istre, iz drugih gradova Hrvatske, iako ćete pogotovo u nekim nogometnim okruženjima izvan Pule doznati od samih roditelja kako ih uvjeravaju da je propast otići u Istru. Kako su činjenice uvijek jače od svih dojmova, pomaci Istrinih mladih kategorija samo pojačavaju uvjerenja da se može, i želi nešto kvalitetno napraviti i u ovdašnjem okruženju. Jedan od razloga zašto su momčadi mladih Istre, a posljedično i individualno veliki talenti iskoračile u hrvatskim okvirima je i to što je Istra 1961 uložila novac u korištenje terena u Medulinu. Ne samo za prvu momčad, nego i za omladinske momčadi koje igraju prvu ligu. One su donedavno sve trenirale na pola igrališta smanjenog i neregularnog pomoćnog umjetnog terena na Drosini. Ili na poligonu iza zapadne tribine koji je još manji. Istra 1961 više ne može igrati prvu ligu juniora, kadeta i pionira na skučenoj "plastici" Drosine. Zato se plaća najam u Medulinu. Zbog tih uloga se lakše razvilo talentirane momke, koji su sada u reprezentacijama, sa kojima klub potpisuje i ugovore, odnosno koje Istra sada može transferirati u velike europske klubove za milijunske vrijednosti.

Da bi Istra 1961 i sva istarska djeca koja bi kroz županijski klub mogli napredovati, nogometni kamp je vitalan. I ne samo za kvalitetniji trening i sve potrebne (profesionalne) sadržaje. Mnogi igrači, koji imaju veće kvalitete, teško prihvaćaju dolazak u Istru 1961 kad vide da nemaju ozbiljnije uvjete rada. Kad imate kamp onda klub postaje odmah druga dimenzija. I poželjniji partner nogometnom savezu za pripreme reprezentacija, utakmice i slijedom sve ostalo.

Marsovo polje, eto, postaje raspoloživi faktor da se pulska akcija na novom iskoraku visokih razina materijalizira. Korist će biti sportska, ekonomska i statusna, ne samo za klub nego i za Grad. Nadajmo se da će u tom smislu u pristupima svih aktera i faktora pulske priče prevladati pozitivni okviri, a ne da će početi dominacija tipičnih negativnih linija.  

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini