TENISKA SAGA BEZ KRAJA

NEPOTREBAN CIRKUS: Nije više u pitanju je li Đokovića trebalo pustiti ili ne, već je u pitanju način kako se Australija prema njemu ponijela. A to je bilo sramotno

| Autor: Jurica Körbler
Novak Đoković (EPA)

Novak Đoković (EPA)


Rašomon po Đokoviću. Tko se više može snaći u ovoj priči u kojoj svatko ima svoju verziju, a svemoćni Netflix je već požurio snimiti dokumentarac. I dok se čeka veliko finale, ali ne Australian Opena, već odluke ide li Đoković kući ili će igrati, ponovo će krenuti rijeka reakcija u kojima će neki osuđivati najvećeg tenisača svih vremena, a drugi tvrditi da se radi sve kako bi ga se spriječilo da osvoji još jedan turnir.

Žele spriječiti novi trijumf

U svijetu u kojem je sve manje reda i pravde i u kojem je korona donijela sve moguće zbrke, australske se vlasti žestoko trude pokazati da su ponos pravne države. Iste one u kojoj političar pocijepa odluku suca. I tako se ova saga nastavlja, a mogla se u potpunosti izbjeći. Trebalo je samo Đokoviću jasno reći da ne dolazi i da mu se neće priznati ništa osim covid potvrde da je cijepljen. A u moru nejasnih odredbi koje je promovirala pandemija ovo je samo jedan od rukavaca u kojem je posve jasno da je svoje prstiće umiješala i politika, uvijek prljava, gdje god se pojavila. A onda baš ni od "pravne države" nije ostalo mnogo.

Ajde da ne idemo tako daleko do Australije. Kakva je logika da Talijani, koji su u Europskoj uniji, traže za ulazak u zemlju osim covid potvrde i dodatni test, što Bruxelles uopće nije usvojio. Ali, eto, traže, pa samo cijepljenje za talijanske vlasti ipak nije neka garancija da je putnik zdrav ili da ne može nositi sa sobom virus. A ako treba test, čemu onda potvrda o cijepljenju ili potvrda da je netko prebolio koronu?

Po toj logici, zašto se i Australci ne bi zadovoljili da putnike koji su preboljeli covid naprosto samo testiraju. U toj šarolikosti propisa, gdje svaka država propisuje svoje teško se snalaziti, ali ostaje činjenica da i dalje nitko nije siguran. Bez obzira na testove, potvrde, jer virus putuje preko granica, australske ili bilo koje druge. To je Đokoviću za utjehu, ali ne i dovoljno da zaigra na turniru.

Ono što je doživio u Australiji ipak nije zaslužio. Da ne ulazimo u tu nesretnu covid priču, čovjek koji je donirao jednoj zemlji ozbiljne novce zaslužio je ipak da se prema njemu, kao vrhunskom sportašu, korektnije postupa. Ta glupa fraza "svi su jednaki" najmanje vrijedi u kapitalizmu, jer, naravno, nigdje u kapitalističkim zemljama nisu "svi jednaki". Pa tako i u Australiji. To je samo jedna od odurnih frazetina kojima svim mastima premazani političari farbaju oči običnim, malim ljudima, dokazujući da nema razlike između političkog estabilishmenta i prebogatih tajkuna u odnosu na običan puk. Tko nakon svega može tvrditi da je australski premijer Scott Morrison, koji će uskoro biti zauvijek zaboravljen, u ovom slučaju bio čvrsta stijena u obrani načela jednakosti svih. Ako Đoković ode doma, ostat će trajna sumnja da su se umiješale sile koje su htjele spriječiti još jedan trijumf ovog velikog sportaša. A Morrisona će ionako pomesti politika, kao što ga je i dovela na mjesto premijera.

Teniske zvijezde po strani

Đoković će, za razliku od australskih političara, ostati zapisan u povijesti. U povijesti sporta, kao jedan od najvećih. Dopustili mu ili zabranili nastup na Australian Openu. A sigurno će sve ovo potaknuti i rasprave o vrijednosti covid potvrda, kada je posve jasno da u bolnicama završavaju i cijepljeni i necijepljeni. Koliko ih je samo ovih, u teškom stanju, a cijepili su se dva ili tri puta i imali u džepu tu famoznu covid potvrdu. Što njima znači papir, što znači da su stručnjaci tvrdili da su sigurni, bar od teškog oboljenja. A umiru i cijepljeni i necijepljeni. Možda je dr. Lauc ponekad pretjerao u svojim ocjenama da je "covid gotov", ali sve nekako dolazi na njegovo da je bilo i mnogo toga da industrija zaradi ogromne pare, a znanost nije dala mnoge odgovore. Tako taj svemoćni dokument kojeg od Đokovića traže australske vlasti ipak nema garanciju da oni koji su doputovali na turnir nisu i zaraženi ili neće sa sobom donijeti virus.

Ali, to su sada sve pretpostavke, natezanja, pravna objašnjenja. Australija će zauvijek biti osramoćena kako se ponijela prema velikom sportašu koji je donirao znatna sredstva kada je zemlju pogodila katastrofa s požarima. Jesu li i tada "svi bili jednaki"? Đoković koji je dao milijun eura i oni koji su požare gledali na televiziji. Zar je korektno prema jednom takvom sportašu, koji je svoje novce iz daleke Srbije dao Australiji, ponašati se kao da je došao neki kriminalac s paketićem kokaina u džepu? Naravno da nije, ostaje na trajnu sramotu gospodina Morrisona i sadašnjih australskih vlasti. Baš Đokovića trebaju pratiti dva policajca, baš je bilo potrebno da mu oduzimaju mobitel i stvari, da ga strpaju u neku rupčagu gdje jadni imigranti godinama čekaju što će biti s njima. U pravnoj državi zvanoj Australija.

Sve je to bio nepotrebni cirkus. Tužno je da su mnoge druge teniske zvijezde ostale po strani, bojeći se Đokovića na terenu. Moralo se naći rješenje. Ili, najbolje od svega bi bilo da se Đokoviću unaprijed reklo "ne dolazi". Ovako, skrivajući se iza administrativnih paragrafa, uvijek pomalo tupavih bar kada su u pitanju pošteni ljudi, najveći je gubitnik vrhunski sport. Nije više u pitanju je li Đokovića trebalo pustiti ili ne, već je u pitanju način kako se Australija prema njemu ponijela. A to je bilo sramotno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom