POGLEDAJTE VELIKU FOTO GALERIJU Na pulskom Tivoliju održano je sedmo izdanje veteranskog turnira: Sarajlije preko ''zeleno-žutih'' do ''trostruke'' krune

I ove je godine druženje bilo ugodno, a na terenu neizvjesno i zanimljivo. Nije nedostajalo iskrica i napetosti, ali sve to u nama budi onaj pravi sportski adrenalin i vraća nas u lijepe dane naših nogometnih karijera, kaže Dalibor Božac, voditelj Istre 1961 koja je u finalu s 3:1 poražena od Sarajeva

Slavljeničko klupko u bordo dresovima i zaslužena runda piva za momčad osebujnog voditelja Nedima Runde. Sarajevo na pobjedničkom postolju sedmog izdanja El Stil Kupa, stepenicu niže domaća Istra 1961, pa banjalučki Borac koji je jedina ekipa, uz Sarajevo, vjerna ovom turniru od samoga početka. Sedam godina nakon tog početka standard je postavljen i teško je pronaći događaj ovakvoga tipa koji mu može parirati. El-Stil Kup, friško preseljen iz Savičente na Veli Vrh, i ove je godine okupio dobro znana lica u deset veteranskih momčadi s nizom nekadašnjih legendi ex-Yu nogometa. Kao promotor turnira na tridesetak se minuta prvoga dana ukazao čuveni Dragan Džajić, a završnicu je u hladu i komforu ''VIP'' šatora pratio i poznati slovenski poduzetnik, nekadašnji vlasnik Portsmoutha, Leicestera i Sheffield Wednesdaya, Milan Mandarić.

Privilegija

- Uvijek mi je drago doći na ovo okupljanje velikih nogometaša, starih prijatelja i puno ljubitelja nogometa, koje se odvija u vrlo pozitivnoj atmosferi. Velika je privilegija što u Istri imate ovakav sportski događaj, poručio je okupljenima Mandarić, veliki zaljubljenik u naš poluotok i nesuđeni financijer istarskog prvoligaša.

Na stranu mnoštvo poznatih lica u gledalištu, na travnjaku su uz spomenutu trojku s postolja, te Rijeku, Slaven Belupo i Tabor iz Sežane, nastupali i gosti iz Njemačke (Ingolstadt) i Italije (Udinese), a po običaju i neizostavni beogradski rivali Zvezda i Partizan. Ove godine nažalost ne i Hajduk, čiji su veterani otkazali zbog nemilog odlaska Jurice Jerkovića na nebeske travnjake. Njemu u čast održana je minuta šutnje na samom početku turnira.

U nastavku su odigrane ukupno 23 utakmice u kojima smo vidjeli niz majstorskih poteza, driblinga, pogodaka i drugih oblika uzbuđenja … O neizvjesnosti dovoljno svjedoči podatak da su u skupini ''B'' uoči posljednjeg kola čak četiri momčadi mogle završiti s istim brojem bodova. Na koncu su Crvena Zvezda i Borac u izravnim ogledima eliminirali Udinese i Rijeku. Iz skupine ''A'' u završnicu su se plasirali uvjerljivi Sarajlije (tri pobjede u prve tri utakmice) te Istra 1961 na ''laki pogon'' (Laki = Ivan Lajtman), ispred iskusne momčadi Partizana, kojoj nije pomoglo ni čak 11 pogodaka Gabrijela Radojičića, najboljeg strijelca turnira.

U polufinalnim ogledima Istra 1961 uspjela je nadjačati Crvenu Zvezdu, a neizvjestan je bio ''Derbi della Bosna'' između Borca i Sarajeva, kojeg je odlučila (ne)preciznost u gađanju s devet metara. Borac je, usprkos odličnim vrataru Karanoviću, izgubio priliku obraniti naslov pobjednika, ali je raspucavanjem s bijele točke osvojio brončanu kolajnu.

Završni su meč igrali poraženi u prethodna dva finala, a prvu titulu pobjednika ponijelo je Sarajevo. Prvu, no zapravo – treću!

- Ovosezonska dupla kruna seniorske momčadi Sarajeva stvarala nam je dodatan pritisak uoči ovog turnira. Na kraju smo im se pridružili još jednim trofejom, nakon prve će faze slavlja najbolji igrač turnira Almedin Hota. - Imali smo jake protivnike, osobito u polufinalu gdje nam se sreća nasmiješila, dok smo u finale ušli s respektom jer nas je Istra pobijedila u skupini, ali smo na kraju zasluženo slavili. Meni je ovo drugi nastup, mogu reći da na boljem turniru ovakve vrste nisam igrao. Radujem se dolasku slijedeće godine.

I drugu su godinu zaredom u finalu pali veterani Istre 1961, čija je momčad budila maštu domaćih poklonika nogometa. Lajtman, Žiković, Pekica, Halilović, Vidajić …

- Svi znamo kakvi su to nekada bili igrači, sigurno da bi u tadašnjim izdanjima imali što reći, složit će se voditelj momčadi, Dalibor Božac, spriječen da zaigra zbog ozljede koljena. - Turnir je bez pogovora pun pogodak. I ove je godine druženje bilo ugodno, a na terenu neizvjesno i zanimljivo. Nije nedostajalo iskrica i napetosti, ali sve to u nama budi onaj pravi sportski adrenalin i vraća nas u lijepe dane naših nogometnih karijera.