Još jednom se upuštamo u eksperiment lockdowna bez ozbiljnijeg razmatranja posljedica istog. Sličnu situaciju imali smo na proljeće kada se pokazalo da je lockdown ozbiljno narušio temelje egzistencije svih gospodarsko - društvenih segmenata. Kako se svi bore za sebe, tako ću si i ja dozvoliti da stanem na stranu onih koji rade u sportu, posebno s mlađim uzrastima, ne umanjujući pri tom važnost ni jedne druge djelatnosti ili aktivnosti.

No ipak, tjelesna aktivnost i to ona stručno vođena, planirana i programirana, važan je segment zdravog razvoja svakog pojedinca.

Razumijem potrebe uvođenja kontrole širenja virusa, no ne razumijem epidemiološku struku koja, čini se iz dana u dan eksperimentira i iskušava "neke nove metode", bez pravih konzultacija i mišljenja struke s one "druge strane".

Zaustavljanje rada sportskih klubova nanijet će veliku štetu prvenstveno sportašima (nisu svi I ili II kategorija), a zatim i sportskim klubovima, savezima i svima na ovaj ili onaj način involviranima u svijet amaterskog sporta.

Mi koji se dugo bavimo ovim poslom znamo da se može raditi i po drugačijim pravilima, ali ne razumijemo zašto se apriori zabranjuje rad. Manji broj sportaša na istom prostoru, izbor trenažnih operatera i metodičkih pristupa koji će osigurati socijalnu distancu, kontinuirano provjetravanje prostora, korištenje zaštitnih maskica i dezinfeksijskih sredstava u prostorima izvan same dvorane. Ovo su samo neke mogućnosti da se osigura rad sportskim klubovima, uzimajući u obzir epidemiološku situaciju.

Dozvoljeno je 25 ljudi u crkvama, pa zašto se ne dozvoli 25 sportaša u velikim dvoranama, 15 u manjim dvoranama i 10-ak u plesnim i sličnim dvoranama od 100-njak kvadrata? Zašto se ne definiraju stroži kriteriji tipa, svakom sportašu mora biti osigurano 12-15m2, sportaši ne smiju dolaziti u bliski kontakt prije, za vrijeme i nakon treninga, korištenje svlačionica mora biti kontrolirano na način da istovremeno samo 4 osobe budu u istoj itd.?

I na kraju, zašto se predstavnici naše struke o tome uopće ne brinu? Ministarstvo sporta, HOO, krovne sportske organizacije? Izgleda da je lakše podviti rep nego preuzeti odgovornost. A posljedice će na kraju ipak trpjeti netko drugi!

Prilog ovom razmišljanju je i ova objava Medicinske komisije Češkog olimpijskog odbora (zemlje koja je u lošijoj epidemiološkoj situaciji od nas).

Povezane vijesti

• Sport u olimpijskoj 2018. godini
• Sportski klub Barcelona smanjuje radno vrijeme i plaće igračima
• Pula: Zbog strožih mjera, ostat ćemo bez djece u sportskim klubovima