(D. ŠTIFANIĆ)
Vjerujemo da bi strateškom partneru, tko god na kraju on bude, bili "kap u moru" jer naš klub
nema velike troškove. Mi ne plaćamo, bez obzira na Četvrtu ligu, igrače seniorskog pogona već sva sredstva usmjeravamo u omladinski pogon, u našu djecu, u pulsku djecu, kaže tajnik "nogometnih brodograditelja" Dragan Stokić
Skupština pulskog brodogradilišta samo je produžila agoniju Uljanika, mrcvarenje lešine nastavilo se bez obzira na sudbinu brojnih čije sudbine direktno, ili indirektno, ovise o pulskom škveru.
I dok radnici s mukom prihvaćaju sve što se događa oko Uljanika, na drugom kraju grada nije sudbina Uljanika životni problem. Ali je problem. I to poveći.
Okupljaju 250 pulske djece
Nogometni klub Uljanik, koji je savršeno amaterski funkcionirao zahvaljujući potpori brodogradilišta, našao se u situaciji koja nije alarmantna, ali ni najbajnija. Daleko od toga da nogometni "brodograditelji" ne funkcioniraju, ali ne više sredstvima Uljanika već dotacijama preko Zajednice saveza sportova Grada Pule, koje pripadaju svakom pulskom sportskom kolektivu. A nađe se i pokoji "dobročinitelj". Jasno je da i NK Uljanik s velikim zanimanjem prati razvoj situacije oko brodogradilišta, i to ne zbog seniorskog pogona već, kako ističu iz kluba, isključivo brojnih mališana, a njih je u ovom trenutku 250 u svim kategorijama.
- Vjerujemo da bi strateškom partneru, tko god na kraju on bude, bili "kap u moru" jer naš klub nema velike troškove. Mi ne plaćamo, bez obzira na Četvrtu ligu, igrače seniorskog pogona već sva sredstva usmjeravamo u omladinski pogon, u našu djecu, u pulsku djecu. Teško je pričati o "jednom klubu" kada o rješavanju situacije u brodogradilištu ovise životi brojnih ljudi i familija.
Znamo to dobro, pogotovo jer su među njima i naša djeca, njihovi roditelji, i naravno da nam je svima najvažnija sudbina brodogradilišta, kaže nam tajnik nogometnih "brodograditelja" Dragan Stokić.
Ostvari li se najcrnjiji pulski scenarij i nestane li 162 godine duge tradicije izgradnje brodova u Pulskom zaljevu, NK Uljanik, uvjeravaju nas, neće staviti ključ u bravu. Prema neslužbenim informacijama, ruka podrške već im je pružena od Zajednice saveza sportova Grada Pule, ali i same pulske gradske uprave.
- Imamo podršku, stvarno ne možemo reći da su nas zaboravili. Osim pomoći, predstavnici Grada Pule su nam dali čvrsto obećanje. "Smirili" su nas da će u svakom slučaju učiniti sve u njihovoj moći da u bilo kojem scenariju koje će se dogoditi u brodogradilištu Uljanik naš klub, i prije svega sva ta naša djeca, neće ostati "na ulici". Nadamo se da će to uistinu biti tako, otkriva nam tajnik "nogometnih brodograditelja".
A zašto bi trebalo učiniti sve da se klub s Verude ne ostavi na cjedilu? Pa iz jednostavnog razloga što okuplja pulsku djecu, što im pruža mogućnost za sadržaj i aktivan život umjesto sjedenja pred kompjuterima i mobitelima te što kroz sport djecu uči životu, od socijalizacije, discipline, obaveza,?
- Bez lažne skromnosti, smatram da smo u sedam godina novog djelovanja Uljanika učinili
ogromne stvari. Pritom u tu priču uopće ne ulazi seniorski pogon jer sasvim je svejedno u kojem ćemo natjecanju igrati ako to ne utječe na omladinski pogon. Ali u ovih sedam godina upravo je naš omladinski pogon naš najveći ponos. Kada smo krenuli trener Goran Kostić i ja u tu priču, prije sedam godina, nisam mogao niti zamisliti da će se izroditi ovakva velika i lijepa priča. Mi sada imamo 250 djece u našim redovima, brojka je to kojom se malo tko može pohvaliti, ističe Stokić.
Bit će dobro, mora biti
- Bez lažne skromnosti, ne zato što su to "moji ljudi", rad u našim omladinskim kategorijama je sjajan. Pa naši klinci, one najmlađe U-9 i U-11 momčadi, su "al pari" sa selekcijama Istre 1961, a možda i bolje. Te naše selekcije bez problema se nose s vršnjacima prvoligaških klubova na raznim turnirima, nije im strano odigrati "mušku" utakmicu s Dinamom ili dobiti Osijek.
Ima u našim redovima djece koje bi već sada angažirali veliki hrvatski klubovi, naravno i Istra 1961. Riječ je o uistinu velikim talentima, koja bi, nastave li se razvijati, mogli izrasti u velike igrače. Mogu slobodno reći da s djecom i roditeljima njegujemo familijarni odnos. mislim da je to naša najveća snaga i da smo sigurno zato još uspješniji, otkriva tajnik NK Uljanik, koji je 30 godina radnog vijeka proveo na uljanikovom otoku i kojeg ne napušta optimizam ni u teškim trenucima za brodogradilište i sudbinu velikog dijela Pule.
- Ma bit će dobro. Mora biti. Čvrsto vjerujem da će se sve razviti na najbolji način, zaključuje Stokić.
(Goran ROJNIĆ)