REKORDER PO BROJU NASTUPA - Goran Roce (M. MIJOŠEK)
Pomažem treneru Krunoslavu Renduliću u radu s prvom momčadi, uz njega sam na treninzima i na utakmicama te ću ujedno biti spona između momčadi i kluba. Vjerujem da mogu dati svoj doprinos klubu i u ovoj novoj ulozi. Zahvaljujem klubu na ovoj prilici, jer nemaju svi mogućnost da nastave raditi u klubu nakon igračke karijere, rekao je rekorder po broju nastupa i drugi prvoligaški strijelac Istre 1961 u povijesti
U pravim klubovima se od igračkih legendi opraštaju na pravi način. A Goran Roce svakako spada u red legendi pulskog i istarskog nogometa, posebno Istre 1961. Rekorder po broju nastupa (144) i drugi po broju prvoligaških golova (29), posebno je zapažen po ljudskim osobinama i igračkom karakteru. Dovoljno je prisjetiti se na kojim je sve pozicijama Roce, koji je primarno bio centralni napadač, igrao tijekom karijere. Lijevo krilo, desno krilo, čak i lijevi bek, pa vezni… I nikad nije gunđao.
Svaki je trener dobro znao da će Roce baš uvijek dati svoj puni doprinos. Kao što se to često u sportskom žargonu kaže, Roce je uvijek "ostavljao srce na terenu". I kao napadač je uklizavao poput beka, jednako u 1. i u 90. minuti, po čemu je podsjećao na Marija Mandžukića. Razumljivo da je, potom, takvom igraču ponekad nedostajalo koncentracije pred suparničkim golom, ali samo su mu neupućeni zbog toga mogli zamjerati. Uostalom, drugi je prvoligaški strijelac u povijesti Istre 1961, za tek je jedan gol ostao iza rekordera Asima Šehića.
No, Roce je poseban jer je osim po igračkim kvalitetama i karakteru bio jednako cijenjen i izvan terena. Novinarima je s njim bilo najlakše raditi. Uvijek korektan, uvijek pošten, nikad nije rekao ružnu riječ o treneru ili suigračima, čak i kad je bilo razloga za to. "Progutao" bi, prešao preko toga i okrenuo na pozitivu. A treba svemu svakako pridodati i dvije epizode, koje ga odlično oslikavaju. Prvo ona situacija kad je kao jedan od lidera svlačionice okrenuo leđa treneru Totu, nakon što je isti izigrao povjerenje igrača, a tu je potom i prošla, najteža sezona u povijesti kluba kad se vratio iz Grčke da bi pomogao voljenom klubu u nevolji. Nije morao, ali nije dvojio ni trenutka. (Roberto CAR)