Pobjednik Wimbledona 2001. i član Đokovićeva stožera uoči današnjeg finala
GORAN IVANIŠEVIĆ: Novaka nitko ne može dobiti kad je fokusiran
Finale igraju uvjerljivo dva najbolja igrača na travi. Zasluženi finale u kojem je Đoković favorit. Novaka ako igra kako treba, kad je fokusiran, nitko ne može dobiti. A što će biti, vidjet ćemo, kaže Ivanišević
Goran Ivanišević je danas trebao biti u Wimbledonu, u loži Novaka Đokovića, kao član njegova stručnog stožera. Pratio je prva tri dvoboja prvog igrača svijeta, a zatim je zbog ranije dogovorenih obaveza morao otići u Zagreb, a zatim i u Umag, gdje će pratiti današnji finale (15 sati). Mogao je to biti i hrvatski dvoboj u loži, Ivanišević protiv Ivana Ljubičića, trenera Rogera Federera.
- Nikad još nisam dobio Ljubu, pa bolje da nisam u loži da nešto ne ureknem. Meni je drago zbog Ljubičića, mi smo super prijatelji, napravio je zbilja velike stvari s Rogerom. Čestitao mi je, kao što sam i ja njemu čestitao kad je postao trener Federeru. Sretan je zbog mene, kad te zove "broj jedan" nema tu razmišljanja, kaže Goran Ivanišević, kojem se Đoković opet upalio trenerski plamen.
Prijateljstvo
- Vidio sam poruku, kaže mogu li te nazvati za 15 minuta. Malo se to onda prolongiralo u sat i nešto. Mali mi se tada budi, šta ću ići sad spavati, i onda smo tako pričali i dogovorili se. Nažalost, imao sam dogovorene neke obaveze, snimanje reklame u Zagrebu i još nešto, pa sada ovo u Umagu, previše je to bilo da bih mogao sve otkazati, ali taj prvi tjedan zbilja za mene je kao osobu i trenera veliko priznanje i čast. Ne zove te "broj jedan" svaki dan. Ne mogu baš reći da sam očekivao. Taj prvi tjedan, iskreno, bio je za pamćenje. Tjedan u kojem sam ponovno počeo uživati na teniskom terenu. U prošlih godinu dana baš i nisam, niti je bilo komunikacije, više sam s Novakom komunicirao u sat vremena. Vidi se zašto je čovjek broj jedan, zbilja je perfekcionist koji želi biti svakim danom sve bolji.
Baš kao što je slučaj s Ljubičićem i Federerom, važno je prijateljstvo i povjerenje. Ne samo po pitanju Gorana i Novaka, već i Gorana i Mariana Vajde.
- Mi se znamo od 1988. godine, zbilja jedan super lik, imamo ista razmišljanja o puno stvari. Zanimalo ga je na početku da ja dam svoje mišljenje, viđenje njegove igre s druge strane. Slagao sam bezuspješno taktike, ali opet ga je zanimalo, čujemo se. Cijela je to ekipa koja slaže statistiku, taktiku, on zna manje-više, ali što je sigurno, sigurno je. Kad te netko sluša, kad te netko nešto pita, pa mu ti odgovoriš, a on stoji na mjestu i sluša te. Iskreno, zaboravio sam već kako to izgleda. I to me baš impresioniralo, vratilo mi je gušt biti na teniskom terenu. Perfekcionist kao što je Novak želi napredovati svaki dan. Iskreno, uvijek sam volio gledati njegove mečeve, a u zadnja tri, četiti mjeseca sam baš dosta pratio. Kao da je netko od gore gledao i znao. Gledao sam ga protiv Thiema u Parizu, ali jednostavno ponudio sam mu to netko svoje viđenje s kojim se on složio. Stojim i dalje pri onom svojem, da Balkanca može najbolje trenirati i razumjeti Balkanac. Mi Balkanci smo prilagodljivi tipovi, možemo bilo koga trenirati, što nam daje plus. Nije sve uvijek u brojkama, u 6.000 bodova ispred drugoga nije sve samo u forhendu i bekhendu, važna je i atmosfera. Pogotovo na Grand Slamovima, svaki drugi dan igraš. Dobra atmosfera, dobre vibracije mogu ti sigurno preokrenuti jedan ili dva meča.
Ostalo je još samo finale Wimbledona, Đoković i Federer. Novak ima malu prednost, ali ako Federer odigra kao protiv Nadala.
- Finale igraju uvjerljivo dva najbolja igrača na travi. Zasluženi finale u kojem je Đoković favorit. Novaka ako igra kako treba, kad je fokusiran, nitko ne može dobiti. A što će biti, vidjet ćemo.
Nastavak
Suradnja bi se trebala nastaviti i nakon Wimbledona.
- Razgovarali smo o puno toga, ali ćemo pričekat da prođe ovaj finale, da se on odmori, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Načelno, pričali smo, ne mogu reći da nismo, ali neka to zasad ostane među nama.
Trideseto izdanje umaškog ATP-a je pred vratima. Igrao je finale prvog. Dvadeset i devet godina je projurilo.
- Bilo bi idealno da Borna osvoji, iako ne znam koliko je zaliječio to rebro, leđa, što li već, u kakvo je stanju. Idealni finale bio bi Borna protiv Fogninija, naravno. Fognini je osebujan lik, koji je čak nadmašio Kyrgiosa u Wimbledodnu, što je jako teško, onom svojom izjavom. Turnir je jako dobar, svake godine sve bolji i očekujem jako interesantan turnir, s puno dobrih mečeva.
Čeka ga i ekshibicija s Rafterom u srijedu. No, morat će biti oprezan.
- Pukla mi je zadnja loža i moram paziti. Veselim se jer je Rafter toliko sreće donio ljudima ovdje kod nas, kad sam ga dobio. To je sigurno zadnja ekshibicija što ću odigrati u Umagu. Jer poslije Raftera, koga još dovesti? Nakon Agassija, on je trešnja na vrhu torte, nemamo čovjeka koji se ne sjeća gdje je bio kad je Goran igrao finale s Rafterom. Drago mi je da je Rafter došao zbog toga, da ne moram više igrati ekshibicije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
